Lagaš – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
(nema razlike)
|
Verzija na datum 11 oktobar 2006 u 14:57
Drevna Mezopotamija |
---|
Eufrat – Tigris |
Asirologija |
Gradovi / kraljevstva |
Sumer: Uruk – Ur – Eridu |
Kish – Lagaš – Nippur |
Akadsko Carstvo: Akkad |
Babilon – Isin – Susa |
Asirija: Assur – Niniva |
Dur-Sharrukin – Nimrud |
Babilonija – Kaldeja |
Elam – Amoriti |
Huriti – Mitanni |
Kasiti – Urartu |
Kronologija |
Sumerski kraljevi |
Asirski kraljevi |
Babilonski kraljevi |
Jezik |
Klinasto pismo |
Sumerski – Akadski |
Elamski – Hurijski |
Mitologija |
Enûma Elish |
Gilgameš – Marduk |
Lagaš ili Sirpurla bio je najstariji gradova Sumera i kasnije Babilonije. Danas ga predstavlja relativno niska, ali duga linija ruševina i brežuljaka pod imenom Tell al-Hiba u Iraku, sjeverozapadno od spajajanja Eufrata s Tigrisom i istočno od Uruka. Nalazi se na suhom dnu nekadašnjeg kanala, nekih 5 km (3 milje) istočno od Shatt-el-Haja, odnosno nešto manje od 16 km (10 milja) sjeverno od suvremenog grada Shatra u oblasti kojom se upravlja iz Nasiriyaha.
Prva dinastija Lagaša
Ovu dinastiju se ne spominje u Sumerskoj listi kraljeva, iako je jedan fragmentarni dodatak na sumerskom jeziku pronađen, poznat kao Kraljevska kronika Lagaša (English translation). On pripovijeda kako je, oko dvjesto godina nakon potopa, čovječanstvo imalo teškoće u proizvodnji hrane i ovisilo o kišnici; zatim govori kako su tehnike navodnjavanja i uzgoja ječma predane kao poklon od bogova. Na spisku vladara koji slijede je malo imena čitljivo, ali jedno netaknuto ime je Ur-Nanshe, kome se pripisuje vladavina od 1.080 godina.
- Enhengal (cca. 2550. pne.)
- Lugal-Sha-Gen-Sur (Lugal-Suggur), glavni svećenik ili patesi (cca. 2510)
- Ur-Nina (Ur-nanshe), kralj (cca. 2480)
- Akurgal (cca. 2450)
- Eannatum, kralj (cca. 2445) stvorio prvo carstvo
- Inannatum I, visoki svećenik (cca. 2440) podanik Umme
- Entemena, kralj (cca. 2400)
- Inannatum II. (cca. 2390)
- Enitarzi (cca. 2385)
- Lugalanda (2384–2378)
- Urukagina, kralj (2378–2371)
Druga dinastija Lagaša
Literatura
- E. de Sarzec, Découvertes en Chaldée (1887).
- A. Parrot, Tello, vingt campagnes des fouilles (1877-1933), (Paris 1948).