Aleksandar Kerenski – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Mijenja: vi:Aleksandr Fyodorovich Kerenskii |
m robot Mijenja: la:Alexander Kerenskij; kozmetičke promjene |
||
Red 8:
== Preuzimanje vlasti ==
Tijekom [[Februarske revolucija|Februarske revolucije]] zbog svoga ugleda iz parlamenta '''Aleksandar''' uspijeva biti izabran na položaj zamjenika predsjedavajućeg [[Petrogradski Sovjet|Petrogradskog Sovjeta]]. Zahvaljujući toj narodnoj popularnosti on se tada nameće novoj privremenoj vladi koja ga postavlja na poziciju ministra pravosuđa. Ta nova pozicija ga je odmah stavila u sukob s Sovjetom pošto su njeni predstavnici imali zabranu ulaska u novu vladu. Ambicioznom '''Kerenskom''' to nije bio problem pošto vatrenim govorom uspijeva dobiti izuzeće od pravila.
To popuštanje u stvarnosti nije zadovoljilo '''Kerenskog''' čiji cilj od prvog dana revolucije postaje preuzimanje vlasti. U sljedećoj krizi tijekom svibnja [[1917]]. godine on sada ponovno prijeti narodnom revolucijom i kao nagradu ovaj put dobiva mjesto ministra obrane. Iako je tu poziciju osvojio samo radi protivljenja ratu sada '''Kerenski''' zamišlja sebe kao [[Napoleon]]a sjevera (ima 36 godina) i protivno volji onih koji su ga postavili priprema veliku rusku ofenzivu [[1917]]. godine s proklamiranim ciljem učvršćivanja svojega položaja velikom vojnom pobjedom.
Red 16:
Ta nova ofenziva počinje [[1. srpnja]] [[1917]]. godine pod zapovjedništvom generala [[Aleksej Bruzilov|Alekseja Bruzilova]] ruskog velikog pobjednika iz prošle godine. Samo dan potom '''Kerenski''' uspijeva isprovocirati pad vlade nakon čega zauzima premijersku fotelju. Ta vijest povezana zajedno s onom o početku nove ofenzive dovodi [[3. srpnja]] do pokušaja preuzimanja vlasti od strane [[Boljševici|boljševika]]. Poslije dva dana borbi ovaj pokušaj "srpanjske" revolucije novi premijer uspješno guši zatvarajući u zatvor veliki broja njihovih važnijih pripadnika, dok sam [[Lenjin]] u potpunoj depresiji bježi na teritorij [[Finska|Finske]]. Kao posljedica tih događaja u [[Petrograd]]u i gubitaka tijekom napada na opće iznenađenje generala obje zaraćene strane ruski vojnici su se odbili dalje boriti. Kada je počeo protivnički protunapad [[18. srpnja]] [[1917]]. godine ruska vojska započinje svoj bjeg bez borbe koji traje cijelih 240 kilometara.
Završni akt političke karijere brzopletog '''Kerenskog '''počinje ubrzo nakon ovog vojnog debakla. Nemajući povjerenja u lojalnog monarhistu Alekseja Bruzilova on ga smjenjuje s pozicije vrhovnog zapovjednika vojske u [[kolovoz]]u samo da bi na njegovo mjesto postavio generala [[Lavr Kornilov|
U posljednjem očajničkom pokušaju zadržavanja vlasti premijer u ovim nemogućim uvjetima donosi odluku o raspisivanju izbora za ustavni parlament. Situaciju u kojoj bi se buduća vlast odlučivala na izborima [[12. studenog]] [[1917]]. godine je bila neprihvatljiva [[Lenjin]]u koji donosi odluku o pokretanju [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]]. Pod njegovim vodstvom boljševici [[25. listopad]]a [[1917]]. godine ( ruski kalendar, po našem [[7. studeni]] ) osvajaju [[Petrograd]]. Sljedeći dan '''Kerenski''' koji je na vrijeme pobjegao pokušava napasti s lojalnim trupama iz smjera [[Pskov]]a prema glavnom gradu. Kada taj napad propada znajući što se dogodilo on počinje bježati bez zaustavljanja sve do [[Francuska|Francuske]].
Red 32:
}}
[[
[[
[[
[[
[[bg:Александър Керенски]]
Red 60:
[[ja:アレクサンドル・ケレンスキー]]
[[ko:알렉산드르 케렌스키]]
[[la:Alexander
[[lv:Aleksandrs Kerenskis]]
[[ne:अलेक्सान्दार केरेन्स्की]]
| |||