Čakavski – razlika između verzija

Početci hrvatske pismenosti vezani su za čakavštinu kojom su napisana mnoga djela rane (srednjovjekovne) hrvatske pismenosti i [[Hrvatska književnost|književnosti]]: natpisi i ploče (Valunska ploča, [[Bašćanska ploča]], Plominski natpis), pravna djela (Istarski razvod), lekcionari (Zadarski lekcionar, Bernardinov lekcionar), zbornici (Kolunićev zbornik, dijelom Petrisov zbornik). Od [[15. stoljeće|15. stoljeća]] na '''čakavskom književnom jeziku''' stvarali su mnogi hrvatski književnici ([[Marko Marulić]], [[Petar Hektorović]], [[Hanibal Lucić]], [[Mikša Pelegrinović]], [[Petar Zoranić]], [[Juraj Baraković]], [[Brne Karnarutić]] i drugi). Osim u Gradišću, književnost na čakavskom, dijelom i pod utjecajem štokavštine, do polovice 18. stoljeća posve zamire. U [[20. stoljeće|20. stoljeću]] razvila se bogata čakavska dijalektalna književnost, napose pjesništvo ([[Vladimir Nazor]], [[Drago Gervais]], [[Mate Balota]], [[Marin Franičević]], [[Zvane Črnja]], [[Šime Vučetić]], [[Drago Ivanišević]], [[Milorad Stojević]] i drugi). Najopsežnije jezikoslovno djelo o čakavštini predstavlja trodijelni ''Čakavisch-deutsches Lexikon'' Mate Hraste, [[Petar Šimunović|Petra Šimunovića]] i [[Reinhold Olesh|Reinholda Olescha]] (Köln-Beč, 1979 - 1983) s čakavsko-njemačkim rječnikom, glosarom i izabranim čakavskim tekstovima.

 

 

t'- (izostavnik označava meki poluglas, znak za njega je postojao u glagoljici) - kao umekšano "ć", negdje slično "tj"

Nastavak u 3.osobi množine -du (pensuodu, plijedu, išćedu)

 

* sačuvana kratka množina

* naglasni sustav

[[fr:Tchakavien]]

[[hr:Čakavsko narječje]]

[[it:Čakavo]]

[[nl:Čakavisch]]