Židovi u Hrvatskoj – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene 82.117.192.86 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Seiya |
malo neutralniji tekst |
||
Red 118:
{{glavni|Holokaust u NDH}}
[[Datoteka:Spomen ploča Sinagoga Zagreb.jpg|mini|200px|Spomen ploča na židovskoj sinagogi u Zagrebu, koja je srušena 1941.]]
Četiri godine postojanja [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] ([[1941]].-[[1945]].), proglašene [[10. travnja]] [[1941]]. bile su označene teškim zločinima i progonima Židova. Tek nekoliko dana nakon [[okupacija|okupacije]] Zagreba, [[Treći Reich|Nijemci]], domaći [[nacisti]] i [[Ustaše]] počeli su Židovima oduzimati imovinu i pogoršavati status koji su do tada imali. Već [[30. travnja]] proglašeni su zakoni po uzoru na [[Nürnberški zakoni|Nürnberške]], a Židovi su uklonjeni sa svih javnih mjesta i iz državnih služba te su morali nositi žutu oznaku. [[27. kolovoza]] izdana je uredba kojom im se oduzima sva nekretnina, a dva mjeseca kasnije morali su predati i sve ostale vrijednosti koje su bile u njihovu vlasništvu. U [[Osijek]]u je nametnut im je porez od 20,000.000 [[dinar]]a već tri dana nakon okupacije grada, a u Zagrebu su Ustaše u svibnju uhitili bogate Židove i držali ih kao [[taoc]]e, sve dok nije isplaćena [[otkupnina]] od
Početkom svibnja [[1941]]. uspostavljen je i prvi [[koncentracijski logor]] u tvornici Danica u [[Drinja|Drinji]] kod [[Koprivnica|Koprivnice]], a uhićenja Židova pojačana su nakon njemačkog [[operacija Barbarossa|napada na Sovjetski Savez]] u lipnju iste godine. Ubrzo su otvoreni i drugi logori u [[Koncentracijski logor Jasenovac|Jasenovcu]], [[Stara Gradiška|Staroj Gradiški]], [[Loborgrad]]u i [[Đakovo|Đakovu]]. Privremeni logor u [[Jadovno|Jadovnu]] kod [[Gospić]]a služio je kao prvi [[logor za uništenje]]. Do srpnja 1941. pogubljeni su svi zatočenici logora Danica, a u kolovozu i svi zatočenici iz Jadovna. Najviše je ljudi stradalo u logoru Jasenovac, gdje se žrtve broje u desecima tisuća, od čega je samo Židova bilo oko 20.000.<ref>''Encyclopaedia Judaica'', Second edition, vol. 21, Farmington Hills 2007., str. 414.</ref> Nije poznat točan ukupan broj židovskih žrtava u NDH, no pretpostavlja se da ih je do kraja [[1942]]. [[deportacija|deportirano]] 5.000. Takve deportacije nastavile su se sve do [[1944]]. godine. Ipak, židovske zajednice nastavile su postojati, premda su ih većinom činile osobe sa samo jednim židovskim roditeljem, koje je još štitio zakon. Također su spašeni i oni Židovi koji su bili u braku s nežidovima, zahvaljujući naporima [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]], a osobito [[papa|papinskog]] [[nuncij]]a. Na taj je način spašeno oko 1000 Židova u Hrvatskoj.<ref>''Encyclopaedia Judaica'', Second edition, vol. 21, Farmington Hills 2007., str. 414.</ref>
Red 140:
====U socijalističkoj Jugoslaviji====
Uspostavom [[SFRJ|nove Jugoslavije]] [[1945]]. mijenja se i odnos prema Židovima. U preostalim židovskim općinama organiziran je prihvat povratnika iz logora i izbjeglištva, a obnovljen je i rad „Saveza jevrejskih vjeroispovjednih općina.“ Već [[1947]]. otvoren je u Zagrebu prvi židovski vrtić, a od iste godine počinje i otvaranje židovskih odmarališta na [[Jadran]]u. Titova je Jugoslavija pokazala i jedno drugo lice prema židovskim zajednicama: po službenoj naredbi nove
Za razliku od ostalih [[Istočna Europa|istočnoeuropskih]] zemalja, jugoslavenski Židovi imaju znatno veće slobode u odnosima sa svjetskim židovstvom, pa aktivno sudjeluju na međunarodnim susretima i simpozijima, a i njihove veze s Državom Izrael čvršće su nego u ostalim istočnim zemljama.
Prema jugoslavenskim popisima iz
Sve djelatnosti „Saveza jevrejskih vjeroispovjednih općina“ bile su regulirane odredbama zakona iz [[1953]]. koji se odnosio na sve vjeroispovijedi, no vjerski život nije bio u središtu djelatnosti židovskih općina, tako da se Savez od [[1952]]. zvao samo „Savez jevrejskih općina.“ Same općine vidjele su se više kao narodnosne nego kao vjerske zajednice. Savez se osobito posvećivao odgoju i obrazovanju u židovstvu. [[1954]]. osnovan je zagrebački pjevački zbor „Mihael Montiljo“ (do [[1990-ih]] KUD „Moša Pijade“, do 2009. MPZ „Lira“) s ciljem da se nakon [[Holokaust]]a sačuva od zaborava židovski lokalni [[melos]]: [[hebrejski jezik|hebrejske]] sinagogalne i svjetovne pjesme, pjesme na [[jidiš]]u, španjolsko-sefardske romance i suvremeni izraelski napjevi. Osim toga, zbor je posvećivao pažnju glazbenim djelima klasičnog i folklornog hrvatskog i međunarodnog repertoara. Prve 44 godine zbor je vodio [[skladatelj]] i [[dirigent]] [[Emil Cossetto]]. U Zagrebu su [[1960]]. sređeni fondovi knjižnice „Dr. Lavoslav Šik“, a židovski se učenici šalju na seminare i školovanje u inozemstvu. Usto, organizirali su se na Jadranu i ljetni kampovi. Židovska zajednica osobito se brinula oko očuvanja židovskih groblja kojih je na području Hrvatske 65.
Red 153:
====Samostalna Hrvatska====
U razdoblju [[raspad SFRJ|raspada Jugoslavije]] i proglašenja neovisnosti [[Hrvatska|Hrvatske]], došlo je
U rujnu [[1992]]. svečano su otvorene obnovljene prostorije Židovske općine Zagreb, a obnovu su djelomično financirale lokalne vlasti. Iste godine započinje zajedničko djelovanje židovskih općina u Hrvatskoj, a [[1995]]. osniva se „Koordinacija židovskih općina Hrvatske“, a na čelo joj dolazi [[Ognjen Kraus]]. U toj Koordinaciji djeluje isprva devet općina ([[Čakovec]], [[Daruvar]], [[Dubrovnik]], [[Osijek]], [[Rijeka]], [[Slavonski Brod]], [[Split]], [[Virovitica]], [[Zagreb]]), a [[1999]]. pridružila im se i Židovska općina [[Koprivnica]]. Računa se da u Hrvatskoj danas živi oko 1.700 Židova.
|