Židovi u Hrvatskoj – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Vraćene izmjene 82.117.192.86 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Seiya
malo neutralniji tekst
Red 118:
{{glavni|Holokaust u NDH}}
[[Datoteka:Spomen ploča Sinagoga Zagreb.jpg|mini|200px|Spomen ploča na židovskoj sinagogi u Zagrebu, koja je srušena 1941.]]
Četiri godine postojanja [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] ([[1941]].-[[1945]].), proglašene [[10. travnja]] [[1941]]. bile su označene teškim zločinima i progonima Židova. Tek nekoliko dana nakon [[okupacija|okupacije]] Zagreba, [[Treći Reich|Nijemci]], domaći [[nacisti]] i [[Ustaše]] počeli su Židovima oduzimati imovinu i pogoršavati status koji su do tada imali. Već [[30. travnja]] proglašeni su zakoni po uzoru na [[Nürnberški zakoni|Nürnberške]], a Židovi su uklonjeni sa svih javnih mjesta i iz državnih služba te su morali nositi žutu oznaku. [[27. kolovoza]] izdana je uredba kojom im se oduzima sva nekretnina, a dva mjeseca kasnije morali su predati i sve ostale vrijednosti koje su bile u njihovu vlasništvu. U [[Osijek]]u je nametnut im je porez od 20,000.000 [[dinar]]a već tri dana nakon okupacije grada, a u Zagrebu su Ustaše u svibnju uhitili bogate Židove i držali ih kao [[taoc]]e, sve dok nije isplaćena [[otkupnina]] od 1000010.000 kg zlata. Sinagoge, židovske kulturne ustanove, pa čak i židovska groblja sustavno su uništavani.
 
Početkom svibnja [[1941]]. uspostavljen je i prvi [[koncentracijski logor]] u tvornici Danica u [[Drinja|Drinji]] kod [[Koprivnica|Koprivnice]], a uhićenja Židova pojačana su nakon njemačkog [[operacija Barbarossa|napada na Sovjetski Savez]] u lipnju iste godine. Ubrzo su otvoreni i drugi logori u [[Koncentracijski logor Jasenovac|Jasenovcu]], [[Stara Gradiška|Staroj Gradiški]], [[Loborgrad]]u i [[Đakovo|Đakovu]]. Privremeni logor u [[Jadovno|Jadovnu]] kod [[Gospić]]a služio je kao prvi [[logor za uništenje]]. Do srpnja 1941. pogubljeni su svi zatočenici logora Danica, a u kolovozu i svi zatočenici iz Jadovna. Najviše je ljudi stradalo u logoru Jasenovac, gdje se žrtve broje u desecima tisuća, od čega je samo Židova bilo oko 20.000.<ref>''Encyclopaedia Judaica'', Second edition, vol. 21, Farmington Hills 2007., str. 414.</ref> Nije poznat točan ukupan broj židovskih žrtava u NDH, no pretpostavlja se da ih je do kraja [[1942]]. [[deportacija|deportirano]] 5.000. Takve deportacije nastavile su se sve do [[1944]]. godine. Ipak, židovske zajednice nastavile su postojati, premda su ih većinom činile osobe sa samo jednim židovskim roditeljem, koje je još štitio zakon. Također su spašeni i oni Židovi koji su bili u braku s nežidovima, zahvaljujući naporima [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]], a osobito [[papa|papinskog]] [[nuncij]]a. Na taj je način spašeno oko 1000 Židova u Hrvatskoj.<ref>''Encyclopaedia Judaica'', Second edition, vol. 21, Farmington Hills 2007., str. 414.</ref>
Red 140:
 
====U socijalističkoj Jugoslaviji====
Uspostavom [[SFRJ|nove Jugoslavije]] [[1945]]. mijenja se i odnos prema Židovima. U preostalim židovskim općinama organiziran je prihvat povratnika iz logora i izbjeglištva, a obnovljen je i rad „Saveza jevrejskih vjeroispovjednih općina.“ Već [[1947]]. otvoren je u Zagrebu prvi židovski vrtić, a od iste godine počinje i otvaranje židovskih odmarališta na [[Jadran]]u. Titova je Jugoslavija pokazala i jedno drugo lice prema židovskim zajednicama: po službenoj naredbi nove "antifašističke" vlasti u Beogradu su 1946./47. srušili jedinu preostalu sinagogu na Dorćolu,<ref>{{cite web|title=Sudbina beogradskih sinagoga|url=http://www.beogradskasinagoga.rs/text/Sudbina%20beogradskih%20sinagoga%20HD%20i%20NS.pdf|page=6}}</ref> 1955. u Pančevu, a židovski izvori bilježe stradavanje i drugih sakralnih objekata po Vojvodini. U sinagogi u Nišu su Titove vlasti otvorile Galeriju fresaka. Zabilježeno je da je titoistički režim "zaboravio" u središtu Beograda postaviti spomen-ploču na mjestu sinagoge koju je velikosrpskirežim srušio 1941. godine. U Hrvatskoj, u Zagrebu, komunistički je režim propustitio izgraditi i obnoviti srušenu zagrebačku sinagogu, dok je istodobno klevetao kardinala Stepinca, istinskog antifašista, koji je spašavao hrvatske Židove pred nacističkim progonom (pr. Stepinac je 60 stanara staračkog doma Lavoslav Švarc preselio na crkveno imanje Brezovicu kod Zagreba).<ref> M. je zaboravio neke antifašističke činjenice... Dopis Hrvatskog centra za istraživanje zločina, str. 14, Hrvatsko slovo, Zagreb, petak, 1. veljače 2008.</ref> Nakon što je [[1948]]. osnovana [[Izrael|Država Izrael]], 4.056 Židova iz cijele Jugoslavije odlazi živjeti onamo. Sljedeće godine odlazi ih još 2.531, [[1950]]. njih 409, [[1951]]. odlazi i 658, a [[1952]]. njih 84. Samo iz Zagreba do 1952. [[alija (Izrael)|u Izrael se odselilo]] 1.500 Židova. Od 41 predratne sinagoge, u ratu je uništeno njih 20, a poslije [[1945]]. još 6 sinagoga. Većina preostalih zgrada sinagoga dobilo je drugu namjenu. Tako je sinagoga u [[Bjelovar]]u 1951. postala zgrada gradskog kazališta i glazbene škole; ona u [[Daruvar]]u Dom kulture, a potom [[pentekosna crkva]]; u [[Koprivnica|Koprivnici]] tvorničko skladište, a potom glazbena škola; u [[Križevci]]ma Omladinski dom; u [[Osijek]]u (Donji grad) pentekosna crkva; u [[Slatina| Slatini]] robna kuća; u [[Sisak|Sisku]] glazbena škola, te ona u [[Varaždin]]u kino, a kasnije je prenamijenjena za Olimpijski muzej.
 
Za razliku od ostalih [[Istočna Europa|istočnoeuropskih]] zemalja, jugoslavenski Židovi imaju znatno veće slobode u odnosima sa svjetskim židovstvom, pa aktivno sudjeluju na međunarodnim susretima i simpozijima, a i njihove veze s Državom Izrael čvršće su nego u ostalim istočnim zemljama.
 
Prema jugoslavenskim popisima iz [[1952]]. i [[1957]]., od zanimanja, Židovi se tada najviše posvećuju [[medicina|medicini]], [[ljekarništvo|ljekarništvu]], velik ih je broj ekonomista te u inženjerskim i tehničkim zanimanjima, kao i u obrtu. Slijede učitelji, veterinari, novinari, pisci, odvjetnici i suci. U [[JNA]] su bila 73 časnika.
 
Sve djelatnosti „Saveza jevrejskih vjeroispovjednih općina“ bile su regulirane odredbama zakona iz [[1953]]. koji se odnosio na sve vjeroispovijedi, no vjerski život nije bio u središtu djelatnosti židovskih općina, tako da se Savez od [[1952]]. zvao samo „Savez jevrejskih općina.“ Same općine vidjele su se više kao narodnosne nego kao vjerske zajednice. Savez se osobito posvećivao odgoju i obrazovanju u židovstvu. [[1954]]. osnovan je zagrebački pjevački zbor „Mihael Montiljo“ (do [[1990-ih]] KUD „Moša Pijade“, do 2009. MPZ „Lira“) s ciljem da se nakon [[Holokaust]]a sačuva od zaborava židovski lokalni [[melos]]: [[hebrejski jezik|hebrejske]] sinagogalne i svjetovne pjesme, pjesme na [[jidiš]]u, španjolsko-sefardske romance i suvremeni izraelski napjevi. Osim toga, zbor je posvećivao pažnju glazbenim djelima klasičnog i folklornog hrvatskog i međunarodnog repertoara. Prve 44 godine zbor je vodio [[skladatelj]] i [[dirigent]] [[Emil Cossetto]]. U Zagrebu su [[1960]]. sređeni fondovi knjižnice „Dr. Lavoslav Šik“, a židovski se učenici šalju na seminare i školovanje u inozemstvu. Usto, organizirali su se na Jadranu i ljetni kampovi. Židovska zajednica osobito se brinula oko očuvanja židovskih groblja kojih je na području Hrvatske 65.
Red 153:
 
====Samostalna Hrvatska====
U razdoblju [[raspad SFRJ|raspada Jugoslavije]] i proglašenja neovisnosti [[Hrvatska|Hrvatske]], došlo je [[1991]]. i do raspada „Saveza jevrejskih općina.“ Jedan od glavnih razloga bile su i različite političke pozicije na kojima su stajali Židovi u pojedinim republikama. Dok je u [[Srbija|Srbiji]] osnovano Društvo srpsko-jevrejskog prijateljstva s ciljem pridobivanja simpatija svjetskog židovstva. U početku borbe za hrvatsku neovisnost, krajem [[1990]]. godine izražene su među vodećim Židovima u Hrvatskoj bojazni da će se pojaviti i antisemitski pokreti i osjećaji, no kasnije su podržali hrvatsku neovisnost i tadašnju hrvatsku vladu, te lobiraju u svjetskom židovstvu i u Izraelu u korist Hrvatske. U vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskog rata]], u neprijateljskoj vatri oštećena je [[sinagoga]] u [[Dubrovnik]]u, kao i sjedište Židovske zajednice u [[Osijek]]u. U Zagrebu, teroristička je bomba u kolovozu [[1991]]. oštetila urede i molitvenu dvoranu Židovske općine, a druga je oštetila židovski dio groblja.<ref>Prema podacima Židovske enciklopedije, tadašnji predsjednik Židovske općine Zagreb, [[Nenad Porges]], otvoreno je optuživao Srbe za antisemitizam i davao podršku [[Franjo Tuđman|Tuđmanovoj]] vladi, suprotstavljajući se time tezama Klare Mandić, utemeljiteljice Društva srpsko-jevrejskog prijateljstva, o obnovi fašizma i antisemitizma u tadašnjoj Hrvatskoj. Usp. ''Encyclopaedia Judaica''. Second edition, vol. 21, 2007., str. 417.</ref>
 
U rujnu [[1992]]. svečano su otvorene obnovljene prostorije Židovske općine Zagreb, a obnovu su djelomično financirale lokalne vlasti. Iste godine započinje zajedničko djelovanje židovskih općina u Hrvatskoj, a [[1995]]. osniva se „Koordinacija židovskih općina Hrvatske“, a na čelo joj dolazi [[Ognjen Kraus]]. U toj Koordinaciji djeluje isprva devet općina ([[Čakovec]], [[Daruvar]], [[Dubrovnik]], [[Osijek]], [[Rijeka]], [[Slavonski Brod]], [[Split]], [[Virovitica]], [[Zagreb]]), a [[1999]]. pridružila im se i Židovska općina [[Koprivnica]]. Računa se da u Hrvatskoj danas živi oko 1.700 Židova.