Kibela – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m →Grčka |
|||
Red 96:
Veliki troškovi koje je Taurobolij iziskivao značili su da su posvećenici dolazili iz najvišeg društvenog sloja, a čak je i manja žrtva u okviru Kriobolija bila nedostižna za siromašne ljude. Ima indicija da su među rimskom svetinom pojedinci poštovali Atisa, ali nema nikakvih indicija da su neki od njih bili zvanično posvećeni u kult Velike majke.<ref>Fear, u: Lane, 1996, str. 41, 45.</ref> U doba verske obnovo u doba kasnijeg Rimskog carstva mežu značajnim posvećenicima u kult Velike majke bili su duboko religiozni, bogati i obrazovani [[pretorijanski prefekt]] [[Vetije Agorije Pretekstat]], ''[[Quindecimviri sacris faciundis|quindecimvir]]'' [[Gaj Cejonije Rufije Voluzijan]], koji je dvaput bio konzul, a možda i [[Julijan Apostata|car Julijan]].<ref>Duthoy, str. 1.</ref> Taurobolijska posvećenja bila su, kako se čini, češća pojava u zapadnim [[Rimske provincije|provincijama]] Carstva nego bilo gde drugde, na šta ukazuju i natpisi pronađeni, pored drugih lokaliteta, u Rimu i Ostiji u [[Italija (Rimsko Carstvo)|Italiji]], [[Lugdunum|Lugdunu]] u [[Galija (regija)|Galiji]], te u [[Kartagina|Kartagini]] u [[Afrika (provincija)|Africi]].<ref>Duthoy, str 1 sqq, gde je dat popis relevantnih natpisa.</ref>
== Sveštenici ==
{{V. također|Gali (mitologija)}}
[[Datoteka:Archigallus of Cherchel.jpg|thumb|left|200px|Kip [[Gala (mitologija)|Gala]], sveštenika boginje Kibele, 2‒3. vek naše ere, ([[Arheološki muzej u Cherchellu]]).]]
"Atis" je možda bilo ime ili naslov Kibelinih sveštenika ili sveštenika-kraljeva u drevnoj Frigiji.<ref>Kao što je "Atis" bio naslov njenog sveštenika u Pesinuntu u 2. veku pne: v. Roller, 1999, pp. 178‒181.</ref> U mitu je obogotvoreni [[Atis]] većinom predstavljen kao osnivač Kibelinog svešteničkog bratstva Galâ, no kod [[Servije|Servija]], koji je pisao u doba Rimakog carstva, Atis je prikazan kako kastrira jednog kralja da bi izbegao njegove seksualne nasrtaje i kako potom kralj na samrti kastrira samog Atisa; Kibelini sveštenici pronalaze Atisa ispod jednog bora, on umire i oni ga pokopaju, zatim u njegovu čast i oni sebe kastriraju i slave ga u svojim obredima posvećenim boginji. Cilj ove Servijeve priče možda je bio da objasni prirodu, poreklo i strukturu vladajuće [[Teokratija|teokratije]] u Pesinuntu.<ref>Lancellotti, Maria Grazia, ''Attis, between myth and history: king, priest, and God,'' Brill, 2002, str. 6, gde se citira Servije, ''Komentar uz Vergilijevu Eneidu'', IX, 115.</ref> Jedan [[Grčka književnost|helenistički pesnik]] opisuje Kibeline sveštenike u ženskom rodu, kao ''Gallai''.<ref>"Gale planinske majke, pomamne ljubiteljke [[Tirs|tirsa]]" ({{lang-grc|Γάλλαι μητρὸς ὀρείης φιλόθυρσοι δρομάδες}}); autor tih stihova možda je [[Kalimah]], fr. inc. auct. 761 [[Rudolf Pfeiffer|Pfeiffer]].</ref> Rimski pesnik [[Katul]] govori o Atisu koristeći muški rod sve dok ovaj sebe ne kastrira, nakon čega koristi ženski rod.<ref>V. Katul 63: [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:latinLit:phi0472.phi001.perseus-lat1:63 C. Valerius Catullus, ''Carmina'', E. T. Merrill (ed).]</ref> Razni rimski izvori govore o sveštenicima Galima kao o "srednjem" ili "trećem rodu" (''medium genus'' ili ''tertium sexus'').<ref>Roscoe, 1996, str. 203.</ref> Smatralo se da dobrovoljna kastracija kroz koju su Gali prolazili u službi boginje njima daje [[Proročanstvo|proročku]] moć.<ref>Hrišćanski apologet [[Firmik Materno]] opisuje te sveštenike kao neprirodna čudovišta i čuda, ispunjena "grešnim duhom koja tobože predskazuju budućnost zaludnim ljudima"; v. Roscoe, 1996, str. 196.</ref>
{{u začetku}}
| |||