Milan Rakić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: #REDIRECT [[]]
 
Nema sažetka izmjene
Red 1:
[[Image:milan rakic.jpg|thumb|right|Milan Rakić kao srpski konzul u [[Priština|Prištini]] 1907. godine]]
#REDIRECT [[]]
'''Milan Rakić''' ([[1876]]—[[1938]]), je bio [[Srbija|srpski]] pesnik i akademik.
 
===Biografija===
Rođen je [[18. septembar|18. septembra]] [[1876]]. godine u [[Beograd]]u. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Beogradu, a prava u [[Pariz]]u. Po povratku sa studija stupio je u diplomatsku službu, u kojoj je bio skoro do smrti kao poslanik naše države u inostranstvu. Umro je u [[Zagreb]]u [[30. jun]]a [[1938]]. godine.
 
Izabran je za dopisnog člana [[Srpska kraljevska akademija|Srpske kraljevske akademije]] [[18. februar]]a [[1922]], a za redovnog [[12. februar]]a [[1934]]. Njegov otac je [[Mita Rakić]], ministar finansija [[1888]]. godine, a deda po majci akademik [[Milan Đ. Milićević]]. Imao je veliku biblioteku i prevodio je Igoove Jadnike.
 
===Spisak književnog rada===
Rakić se svojim prvim pesmama javio u „[[Srpski književni glasnik|Srpskom književnom glasniku]]“ [[1902]]. Potom je objavio dve zbirke pesama, koje je i publika i književna kritika najoduševljenije pozdravila. Napisao je malo, svega oko pedeset pesama i dosta rano je prestao da piše.
 
===Kritički osvrt===
Njegove malobrojne pesme odlikuju se najvišim umetničkim osobinama i predstavljaju vrhunac u izražaju one pesničke škole koju je osnovao [[Vojislav Ilić]]. Pored [[Aleksa Šantić|Šantića]] i [[Jovan Dučić|Dučića]], Rakić je treći veliki srpski pesnik današnjice. I on je pesničku veštinu učio na francuskim uzorima, ali ih nije podražavao, već je ostao nacionalan i individualan. On ne peva renesansne motive i blede princeze, već pravoslavne i narodne svetinje: [[monahinja Jefimija|Jefimiju]], [[Simonida|Simonidu]] ([[:s:Simonida|Simonida]]), napuštenu crkvu kraj [[Peć]]i, [[Gazi-Mestan|Gazimestan]] ([[:s:Na Gazi-Mestanu|Na Gazimestanu]]) itd. On nije frivolno duhovit; savršenstvo njegova izraza nije sjajan verbalizam, već veština savladana do kraja, veština u obliku kad postaje prisna i spontana. On se naročito ističe kao [[versifikator]]. Usavršio je jedanaesterac upotrebom bogatih, zvučnih i neslućenih slikova, davši mu širok besednički ton, svečan i otmen, buran katkada, a miran i prisan najčešće. Njegov jezik je besprekorno čist i krepak, rečenica kristalno jasna, stil bez [[emfaza|emfaze]] i bleska, umeren i lapida-ran. „U pogledu tehnike, kazao je [[Jovan Skerlić|Skerlić]], to je poslednja reč umetničkog savršenstva u srpskoj poeziji“.
 
Sa Šantićem, Rakić je najuspelije obnovio našu rodoljubivu poeziju, na sasvim originalan način, bez poze i šovinizma. Njegovo je rodoljublje otmeno i plemenito, prožeto diskretnošću i smerovima modernog mislioca.
 
Rakić ne peva radi lepote kao Dučić, već radi misli; on nije poklonik [[renesansa|renesanse]] i [[Zapad]]a, već bola i „naslade u patnji“. Uticaj francuskog simbolizma i dekadanse oseća se u njegovoj lirici samo u izražaju. I on se služi simbolima za iskazivanje svojih dubokih misli, kao što se služi simbolikom i u svojim rodoljubivim pesmama, ali je njegova filozofija života izraz naše rase, potpuno samonikla. Njegove misaone pesme su jasne iako duboke, jednostavne i pored rečitosti, prisne, tople i utešne iako prožete najsnažnijim pesimizmom. To su najbolje, najlepše pesme u srpskoj misaonoj lirici.
 
==Vanjski linkovi==
*{{ASK|Pesme|17|12}}
*[http://www.myserbia.net/2008092419013/partenon/knjizevnici/milan-rakic.html Milan Rakić na Myserbia.net]
*[http://www.srpsko-nasledje.rs/sr-c/1998/10/article-11.html „Rakić u četničkoj uniformi“], Jovan Pejčić, Srpsko nasleđe, istorijske sveske, broj 10, oktobar 1998.
 
{{Wikisource|Autor:Milan Rakić}}
 
{{DEFAULTSORT:Rakić, Milan}}
[[Category:Rođeni 1876.]]
[[Category:Umrli 1938.]]
[[Category:Srpski pesnici]]
[[Category:100 najznamenitijih Srba]]
[[Category:Akademici SANU]]
[[Category:Beograđani]]
 
 
[[en:Milan Rakić]]
[[fr:Milan Rakić]]
[[ru:Ракич, Милан]]
[[sr:Milan Rakić]]