Samoglasnik – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 3:
U [[Fonetika|fonetici]], '''samoglasnik''' ('''vokal''') je naziv za [[glas]] koji se pri izgovoru bez zapreke stvara u govornom aparatu tako da vazdušna struja slobodno prolazi od pluća do usana.
 
U svim [[jezik|jezicima]], [[slog]] uključuje samoglasnike. U nekim jezicima istu funkciju mogu pored samoglasnika imati i glasovi koji se fonetički smatraju [[suglasnik|suglasnicima]], kao r u našoj riječi grm ili vrt.
 
Osnovna namjena vokala jest povezivanje suglasnika u slogove, tj. formiranje izgovorljivih riječi.
 
U srpskohrvatskom jeziku postoje i takozvani pokretni vokali. Neki padeži pridjeva određenog vida, nekih zamjenica i neki prilozi na kraju mogu imati vokal ili biti bez njega: dobro'''g''' i dobro'''ga''', koje'''g''' i ko'''g''', nji'''m''' i nji'''me'.
 
U jednom padežnom obliku mogu se javiti čak i po dva pokretna vokala, npr. ovom,ovome, ovomu, dativ i lokativ jednine.
 
 
Stoga se recimo u hrvatskoj literaturi često nađe pojam ''samoglasnik'' (u [[Fonologija|fonološkom]] smislu) kao naziv za ''slogotvorni glas''.
== Artikulacijske osobine ==
 
Samoglasnici se u našem jeziku dijela po '''mjestu tvorbe''' i '''prema veličini otvora između jezika i nepca''' ('''veličini otvora''