Polibije – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 1:
'''Polibije''' ([[Grčki jezik|grčki]] {{Polytonic|Πολύβιος}}, [[latinski]]: Polybius, cca. 203. pne. - 120. pne.) bio je [[Antička Grčka|starogrčki]] historičar poznat po djelu ''[[Historije (Polibije)|Historije]]'' koje se smatra jednim od najvrijednijih izvora za zbivanja na Mediteranu u periodu od 220. pne. do 146. pne. Također je poznat po tome što je među prvima formulirao ideje o [[ravnoteža vlasti|ravnoteži vlasti]], koje su kasnije poslužile kao temelj Montesquieuovog ''[[Duh zakona|Duha zakona]]'' i [[Ustav SAD|američkog Ustava]].
== Biografija ==
[[Datoteka:Philopoemen David Angers Louvre LP1556.jpg|thumb| Ranjeni Filipomen, skulptura, čuva se u muzeju Luvr, Pariz]]
Polibije je rođen oko 203. godine p.n.e. u [[Megalopolis]]u u [[Arkadija|Arkadiji]]. Likortas, njegov otac, bio je zemljoposjednik, važan političar i član vladajuće klase. Zahvaljujući svom ocu Polibije je još od svojih mlađih dana imao direktna iskustva i detaljan uvid u vojna i politička pitanja. Polibije je imao i sklonost ka jahanju i lovu, vještinama koje su mu pomogle nakon što su ga zarobili [[Rimljani]]. 182. godine p.n.e. Polibije je bio izabran za nosioca urne sa posmrtnim ostacima [[Filipomen]]a. Ovo je bila posebna čast jer je Filipomen bio jedan od najeminentnijih Ahajskih vojskovođa i političara svog vremena. Oko 170. godine p.n.e. Polibije je izabran za ''hiparha'' – komandanta konjice. Ovo je bilo prestižna titula koja je otvarala vrata daljem napredovanju u karijeri. Svoju ranu političku karijeru Polibije je uglavnom posvetio radu na održavanju nezavisnoti [[Ahajskog saveza]] (konfederacija grčkih gradova na teritoriji sjeverne obale [[Peloponez]]a).
=== Burne godine ===
Polibijev otac Likortas bio je najglasniji zagovornik politike neutralnosti u vrijeme rata između Rimljana i [[Perzej]]a Makedonskog. To je izazvalo snažnu sumnju kod Rimljana koji su zato Polibija i još hiljadu Ahajskih plemića 168. godine p.n.e. odveli u Rim kao taoce. Polibije je bio talac Rima punih 17 godina, no zahvaljujući svom visokom obrazovanju i kulturi bio je dobrodošao kod mnogih velikodostojnika. Emilijus Paulus mu je čak povjerio svoje sinove kao učenike. Kao bivši tutor Scipiona Emilijanusa, Polibije je ostao s njim u veoma srdačnom prijateljstvu i njegov savjetnik u pobjedi nad Kartaginjanima u [[Punski ratovi|3. punskom ratu]]. Scipion mlađi je razorio [[Kartaga|Kartagu]] 146. godine p.n.e. a ahajski taoci su pošteni na slobodu nešto ranije, 150. godine p.n.e, i tada je i Polibije dobio priliku da se vrati kući. No, već slijedeće godine Polibije ponovo odlazi svom prijatelju u [[Afrika|Afriku]] tako da je čak bio u prilici biti na licu mjesta kada je Kartaga osvojena što je i opisao. Vjerovatno je da je Polibije nakon razaranja Kartage nastavio svoje putešestvije do afričke obale [[Atlantik]]a i [[Španija|Španije]].
Nakon razaranja rimskog [[Korint]]a, Polibije se ipak vraća u Grčku gdje pokušava ublažiti trenutno loše stanje uz pomoć svojih rimskih poznanstava i uticaja. Tako je i dobio težak zadatak organizovanja nove vlasti u Grčkim gradovima. Na ovoj dužnosti Polibije je postigao veliki uspjeh i zaslužio veliko priznanje za svoje napore; Ahajci su mu podigli spomenike u Tegei, Palantiumu, Mantineji i Likosuri sa natpisom: “Za Grčku nikada ne bi bilo tuge da je samo poslušala Polibija u svim stvarima, al' ipak i sad u tuzi Grčka nađe utjehu baš u Polibiju." a u Megalopolisu: “on je obišao sva mora i sve zemlje, bio je saveznik rimljanima i ugasio njihov bijes protiv Grčke."
=== Polibijeva putovanja ===
[[Datoteka:Numancia.jpg|thumb|Rekonstrukcija zida Numancije]]
Naredni period Polibije je izgleda proveo u Rimu gdje se posvetio radu na svojem historijskom djelu a povremeno je išao na duga putovanja po [[mediteran]]skim zemljama gdje je iz prve ruke sakupljao historijsku građu. Polibije je razgovarao i sa brojnim veteranima koji su mu pomogli u razjašnjenju događaja o kojima je pisao a imao je i pristup arhivskoj građi. Ostatak Polibijevog života nam nije poznat; moguće je da je putovao sa [[Scipion]]om do Španije i bio njegov vojni savjetnik tokom rata protiv [[Numancija|Numancije]] (Ovaj grad na Iberijskom poluostrvu i njegovi stanovnici pružili su herojski otpor Rimljanima, bila im je draža smrt nego ropstvo pod Rimom. Iako opkoljen i mučen glađu, grad se nije predavao. Kada je Scipion Emilijan napokon ušao uovaj grad 133. godine p.n.e. zatekao je stravičan prizor: Numantinci su izvršili masovno samoubistvo.) Polibijevi zapisi o ovom događaju su nažalost izgubljeni. (Kasnije je [[Migel de Servantes Saavedra]] opisao ovaj rat u svojoj tragediji Opsada Numancije /El cerco de Numancia/). Pri kraju života, Polibije se napokon skrasio u Grčkoj gdje još i danas postoje mnogi natpisi sa njegovim imenom i statue sa njegovim likom.
| |||