Tit Kvinkcije Flaminin – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 4:
'''Tit Kvinkcije Flaminin''' (''Titus Quinctius Flamininus'', cca. 228. pne. – 174. pne.) bio je [[Rimska Republika|rimski]] političar i vojskovođa, najpoznatiji po ulozi koju je imao u rimskom osvajanju [[Grčka|Grčke]].
 
Bio je član roda (''[[gens]]'') [[Quinctius|Quinctia]] i brat budućeg konzuila [[Lucius Quinctius Flamininus|Lucija Kvinkcija Flaminina]]. U [[drugi punski rat|drugom punskom ratu]] je služio kao [[vojni tribun]] a godine 205. pne. je imenovan za [[praetor|propraetora]] grada [[Taranto|Tarentum]]. Godine 203. pne. je izabran za kurulskog [[edil]]a, a 199. pne. za [[kvestor]]a. Godine 198. pne. je izabran za [[Rimski konzul|konzula]], iako je bio mlađi od 30 godina, i usprkos protivljenju dvojice tribuna - [[Marcus Fulvius|Marka Fulvija]] i [[Manius Curius|Manija Kurija]]. Njegov kolega je tada bio [[Sextus Aelius Paulus|Sekst Elije Paul]].
 
Flamininov konzulski mandat se zbio za [[drugi makedonski rat|drugog makedonskog rata]], te je poslan u Grčku da zamijeni konzula [[Publius Sulpicius Galba Maximus|Publija Sulpicija Galbu]]. U pohodu je imao uspjeha, istjeravši Makedonce iz najvećeg dijela Grčke, a potom je došao u [[Ilirija|Iliriju]] gdje je [[Filip V Makedonski|Filipa V Makedonskog]] porazio u [[Bitka na Ausu|bitci na Ausu]]. Potom je započeo pregovore o miru, nastojeći tako završiti rat prije nego što mu istekne mandat. No, kada je iz Rima došla obavijest da je proglašen [[prokonzul]]om, nastavio je rat. Tako je godine [[197. pne.]] u [[Bitka kod Kinoskefale|bitci kod Kinoskefale]] Filipu nanio odlučujući poraz. Poslije je vodio pregovore, te na njima odbio prijedloge svojih grčkih saveznika da se Filip svrgne. Umjesto toga se zadovoljio makedonskim povlačenjem iz Grčke i velikom odštetom.
 
Iako je rat završio, Flaminin je ostao u Grčkoj te je od 197. do 194. pne. iz svog sjedišta u Elateji služio kao glavni arbitar svih grčkih političkih zbivanja. Godine [[196. pne.]] je došao na [[Istamske igre]] i tamo okupljenim predstavnicima polisa proglasio obnovu slobode ukinute pod viševjekovnom makedonskom dominacijom. Iako su historičari skloni Flamininove izjave tumačiti kao propagandu, antički izvori ga opisuju kao iskrenog [[filehelenstvo|filehelena]] koji je tečno govorio [[grčki jezik|grčki]] i bio veliki poklonik grčke kulture i institucija. Svoju borbu protiv tiranije, a za slobodu polisa, je nastojao potvrditi [[Rat protiv Nabisa|ratom]] protiv spartanskog kralja [[Nabis]]a, kojom je isti svrgnut, a Argos oslobođen spartanske vlasti. Nakon te pobjede se Flaminin vratio u Rim gdje mu je priređen [[Rimski trijumf|trijumf]].
 
==Eksterni linkovi==