Tizian – razlika između verzija

== Biografija ==

 

 

Nitko nije siguran o datumu njegova rođenja iako je on sam tvrdio, u svom pismu španjolskom kralju [[Filip II., španjolski kralj|Filipu II.]] da je to bilo [[1477.]], no to nije potvrđeno.<ref name="NG">Cecil Gould, Talijanske škole 16. st., Galerija državnih kataloga, London 1975., ISBN 0-947645-22-5</ref> Bio je najstariji od četvero braće, sinova Gregorija Vecellija, priznatog savjetnika i vojnika, i majke Lucije. Otac mu je bio zapovjednik dvorca [[Pieve di Cadore]] u službi Mletačke Republike. U dobi od deset godina poslali su ga stricu u Veneciju da se obuči za slikara. Osrednji slikar Sebastian Zuccato smjestio ga je u radionicu staroga [[Gentile Bellini|Bellinija]], odakle se premjestio u radionicu njegova sina [[Giovanni Bellini|Giovannija]].<ref>David Jaffé (ed), Titian, The National Gallery Company/Yale, London 2003, ISBN 1 857099036</ref> S njim su naukovali: Giovanni Palma da Serinalta, [[Lorenzo Lotto]], [[Sebastiano del Piombo]], i Giorgio da Castelfranco, bolje znan kao [[Giorgione]].

 

 

Tizian se pridružuje Giorgioneu kao asistent, ali mnogi suvremenici smatraju da je njegov rad upečatljiviji, što je dovelo do svojevrsnog rivalstva između njih dvojice. Njegovo najranije poznato djelo ''[http://www.abcgallery.com/T/titian/titian112.html Ecce Homo]'' u školi [[Scuola di San Rocco|sv. Roka]] dugo se smatralo Giorgioneovim djelom. Ista stvar se događa s više slika s temom ''Svetih razgovora'' (''sacra conversazione'').

Godine [[1525.]], nakon neurednog života, oženio je Ceciliju i ozakonio svoju djecu s njom (poznati su Pomponio i Orazio). Nakon smrti svoje žene u kolovozu [[1530.]] se seli u Bin Grande (otmjeno predgrađe) i dovodi svoju sestru Orsu da se brine za domaćinstvo.

 

 

Nakon što je [[1532.]] naslikao [[Karlo V.|Karla V.]] u [[Bologna|Bologni]], proglašen je [[grof]]om i [[vitez (titula)|vitezom]] zlatne mamuze. Na njegovu veliku čast, i njegova djeca su proglašena plemićima.

== Djela ==

 

 

[[Datoteka:Titian Bacchus and Ariadne.jpg|mini|250px|'''Bakho i Arijadna''', ulje na platnu, Nacionalna galerija, London.]]

U vrijeme svoje slikarske zrelosti ([[1516.]]-[[1530.]]) oslobodio se tradicija i upustio se u zahtjevnije teme i po prvi puta pokušao uspostaviti jedan čvrst, monumentalan stil. Godine [[1518.]] naslikao je oltarnu palu u venecijanskoj franjevačkoj crkvi Santa Maria Gloriosa dei Frari poznatu pod nazivom ''[[w:Pesaro Madonna|Madona Pesaro]]'' koje je još uvijek na istom mjestu. Ovo je njegovo najstudioznije djelo na kojemu je preciznom planiranju suprotstavljen slobodni stil i originalnost. Ovdje se tradicionalni prikaz donatora i svetaca stavlja u službu dubokog prostora različitih planova i stupnjeva arhitektonskog okvira.

 

 

Umjetnik je vješto istovremeno slikao više malih [[Madonna]] koje se veličaju zbog prekrasnih pejzaža u stilu [[genre]] slika i poetskih pastorala. ''Djeva sa zecom'' u [[Louvre]]u se smatra vrhuncem ovakvog slikarstva. Iz istog vremena je njegovo ''Polaganje u grob'', također u Louvreu, ali i velike mitološke scene u ''studiolu'' Alfonsa d'Este u [[Ferrara|Ferrari]] kao što su slavne ''Bakanalije'' u muzeju [[Prado]] i ''Bakho i Arijadna'' u [[London]]u. To su možda ponajbolja djela “novo-poganske kulture” ili tzv. "Aleksandrizma" renesanse; toliko puta kopirani od [[Peter Paul Rubens|Rubensa]], ali nikada prevaziđen. <ref>http://www.newadvent.org/cathen/14742a.htm</ref>

 

 

U slijedećem periodu (1530.-[[1550.]]), Tizian se posvetio više dramatičnom stilu koji se nažalost ne može vidjeti jer su slike u duždevoj palači uništene u [[1577.]] g., ali njihov stil je očuvan u ''Prikazanju Blažene Djevice u hramu'' (Venecija, [[1539.]]), jednom od njegovih najpopularnijih platana, i na ''[[Ecce Homo]]'' ([[Beč]], [[1541.]]), njegovom najživotnijem i najosjećajnijem remek-djelu.

 

 

 

Nakon posjeta [[Rim]]u, započeo je seriju slika ležećih Venera (''[[Venera od Urbina]]'' i ''Venera i Ljubav'' u galeriji Uffizi, te ''Venera i svirač orgulja'' u Madridu). U njima je otkrio očaranost drevnim skulpturama koje je još Giorgione imao za inspiraciju, ali Tizianove su imale novu dubinu i smisao scene.

Tizian se nije nikada mislio baviti [[grafika|grafikom]], ali mu je to bilo jedno od bitnih sredstava za jačanje ugleda. U razdoblju od [[1517.]] do [[1520.]] izradio je brojne [[drvorez]]e, uključujući slavne ''Prijelaz preko Crvenog Mora'', a u suradnji s [[Domenico Campagnola|Campagnolom]] napravio je brojne grafike po uzoru na svoje slike. Napravio je i mnoge crteže za grafičara [[Cornelius Cort]]a iz Nizozemske koji ih je pretvorio u sjajne [[bakrorez]]e.

 

 

=== Značajnija djela: ===

[[cs:Tizian]]

[[cy:Titian]]

[[de:Tizian]]

[[el:Τιτσιάνο]]