Atomsko jezgro – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: mhr:Атом том |
m robot Dodaje: az:Atom nüvəsi; kozmetičke promjene |
||
Red 2:
[[Datoteka:Helium_atom_QM.png|right|300px|
'''Atomsko jezgro''') je centar [[atom]]a, ogromne gustine koji se sastoji od nukleona - [[proton]]a i [[neutron]]a. Broj protona u atomskom jezgru se zove [[atomski broj]], i određuje kom [[hemijski element|hemijskom elementu]] atom pripada (na primer [[vodonik]], [[ugljenik]], [[kiseonik]], itd.). Broj neutrona određuje [[izotop]] elementa. Protoni i neutroni imaju skoro jednake mase, i njihov zajednički broj [[maseni broj]], je približno jednak [[atomska masa|atomskoj masi]] atoma (svaki izotop elementa ima jedinstvenu atomsku masu). Masa [[elektron]]a je mala i ne doprinosi značajno atomskoj masi.<ref>S. Macura, J. Radić-Perić, ATOMISTIKA, Službeni list, Beograd, 2004., str. 473.
Red 9:
== Istorija ==
Bilo je mnogo hipoteza o građi [[atom]]a koje su bile više plod mašte nego sistematskih i činjenicama potkrepljenih istraživanja. Prvi, na eksperimentima zasnovan, model bio je Tompsonov "plum puding" model atoma, [[1903]]. g, (puding od šljiva: elektroni u atomu raspoređeni su kao suvo grožđe u pudingu). Po ovom modelu elektroni su raspoređeni po zapremini atoma. Frekvencija oscilovanja elektrona oko tih ravnotežnih položaja odgovara frekvenciji zračenja koje atom emituje. Ovaj model nije mogao da opiše kvantitativno nijedan eksperiment, ali nije bio ni u protivurečnosti sa do tada poznatim eksperimentima. Novim eksperimentima koje je započeo Raderford, a koji nisu mogli da se protumače Tompsonovim modelom, postavljeni su temelji savremenog shvatanja nuklearne strukture atoma:
* [[1906]]. g. [[Ernest Raderford|E. Raderford]] je ispitivao rasejavanje [[alfa čestica]] na metalnim listićima, s ciljem da ispita prodornost alfa zraka.
* [[1910]]. g. [[Hans Gajger|H. Gajger]] i [[Ernest Marsden|E. Marsden]], Raderfordovi saradnici, opazili su slučajeve rasejavanja [[alfa čestica]] u kojima je ugao rasejavanja bio skoro 180°.
* [[1911]]. g. [[Ernest Raderford|E. Raderford]] postavlja planetarni model atoma: unutar atoma nalazi se pozitivno naelektrisano jezgro, malih dimenzija, u kojem je usredsređena praktično celokupna masa atoma, a oko jezgra kruže [[elektron]]i.
* [[1911]] - [[1912]] g. [[Hans Gajger|H. Gajger]] i [[Ernest Marsden|E. Marsden]] eksperimentalno su potvrdili ispravnost Raderfordove postavke.
* [[1912]]. g. [[Patrik Bleket|P. Bleket]], pomoću tek otkrivene [[Vilsonova komora|Vilsonove komore]], dobio je fotografije tragova alfa čestica koji su imali oštre prelome. Prelomi potiču od jednostrukih sudara (rasejavanja) alfa čestica sa atomima gasa u komori.
* [[1913]]. g. [[Artur van der Bruk|A. van den Bruk]] primetio je da podaci o rasejavanju alfa čestica mogu najlakše da se objasne ako se pretpostavi da je naelektrisanje jezgra umnožak elemetarnog naelektrisanja elektrona i rednog broja elementa Ze.
* [[1914]]. g. [[Henri Mozli|H. Mozli]], mereći frekvencije karakterističnog [[Rentgensko zračenje|X zračenja]], potvrdio je Van den Brukovu hipotezu.
<!--The discovery of the [[electron]] was the first indication that the atom had internal structure. At the turn of the 20th century the accepted model of the atom was [[J. J. Thomson]]'s [[Plum pudding model|"plum pudding" model]] in which the atom was a large positively charged ball with small negatively charged electrons embedded inside of it. By the turn of the century physicists had also discovered three types of [[radiation]] coming from atoms, which they named [[alpha decay|alpha]], [[beta decay|beta]], and [[gamma decay|gamma]] radiation. Experiments in [[1911]] by [[Lise Meitner]] and [[Otto Hahn]], and by [[James Chadwick]] in 1914 discovered that the beta decay [[spectrum]] was continuous rather than discrete. That is, electrons were ejected from the atom with a range of energies, rather than the discrete amounts of energies that were observed in gamma and [[alpha decay]]s. This was a problem for nuclear physics at the time, because it indicated that [[conservation of energy|energy was not conserved]] in these decays. The problem would later lead to the discovery of the neutrino (see below).-->
Red 120:
== Vidi još ==
* [[Spisak nuklearnih čestica]]
* [[Radioativni raspad]]
* [[Nuklearna fuzija]]
* [[Nuklearna fisija]]
* [[Nuklearna medicina]]
* [[Nuklearna fizika]]
* [[Atomski broj]]
* [[Atomska masa]]
* [[Izotop]]
== Spoljašnje veze ==
* [http://www.sckcen.be/ SCK.CEN Belgian Nuclear Research Centre] Belgijski nuklearni centar, Mol
{{Link FA|lmo}}▼
[[Kategorija:Nuklearna fizika|Atomsko jezgro]]
▲{{Link FA|lmo}}
[[ar:نواة الذرة]]
[[az:Atom nüvəsi]]
[[bat-smg:Atuoma kondouls]]
[[bg:Атомно ядро]]
|