Stefan Lazarević – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 180:
[[Datoteka:Vuk_Rudenica_(1402-1405).jpg|desno|thumb|Stefanov mlađi brat [[Vuk Lazarević]], koji se pobunio protiv njegove vladavine (detalj freske iz [[Manastir Rudenica|manastira Rudenica]])]]
 
Mađarski kralj Žigmund, osnovao je, u [[Decembar|decembru]] 1408. godine, [[viteški red]] [[Viteški red Zmaja|Zmaja]], kojime je nastojao da okupi svoje pristalice. Simbol reda bio [[zmaj]], a prvi među vitezovima, prema osnivačkoj povelji od 13. decembra 1408. godine, bio je Stefan Lazarević. Bio je prisutan na svečanosti u čast osnivanja viteškog reda koja je održana u [[Budim]]u, a simbol zmaja bio je prisutan na njegovom dvoru u [[Beograd]]u.<ref>{{ISN II}}</ref>
 
Krajem iste 1408. godine, protiv Stefanove vladavine se pobunio njegov mlađi brat [[Vuk Lazarević|Vuk]], jer Stefan nije hteo da podeli vlast i preda mu deo države na upravu. Vuk je zbog toga otišao kod [[Sulejman Čelebija|Sulejmana]] i zatražio pomoć za borbu protiv Stefana. Zauzvrat, obećaoKada je dadobio će priznati njegovu vrhovnu vlastvojsku, kada preuzme državu, a u tomepriključili su mu se priključili i [[Brankovići]].
 
{{citat|Zbog toga je Vuk, dobivši od Turčina vojsku od oko trideset hiljada boraca pod zapovedništvom Avranoza, u pratnji Đurđa Vukovića došao u Rašku, meseca marta 1409. godine i punih šest meseci ostao u Raškoj, pustošeći i pleneći ona mesta koja mu se nisu htela predati.<ref name="Fajfrić-Brakovići" />|[[Mavro Orbin]]}}
Već početkom 1409. godine, otomanske snage su napale Lazarevića. Poprište sukoba bilo je [[Kosovo (oblast)|Kosovo]], a naročito je stradala [[Priština]], o čemu svedoče pisma koja su u februaru iz grada slali dubrovački trgovci<ref name="ISN" />. Dubrovčani u Srbiji su dobili instrukcije da se pozovu na neutralnost Republike tokom sukoba, ali im je isto tako rečeno da se ne okreću protiv Stefana, kao i da u slučaju napada na gradove u kojima se nalaze, uzmu aktivnog učešća u njihovoj odbrani. Stefanu je u borbama pomoć pružio Žigmund, čije su snage, pod komandom [[Filip Mađarin|Filipa de Skolarisa]], krajem januara, preko [[Kovin (tvrđava na Dunavu)|Kovina]], ušle u Srbiju. Početkom maja, ka Srbiji je krenuo i sam Žigmund, kome se priključio i [[mačva]]nski ban [[Jovan Morović]], a u junu je započela nova otomanska ofanziva. Posle žestokih borbi koje su vođene tokom leta, snage despota Stefana i njegovih saveznika su potisnute, a sam Stefan se povukao i zatvorio u utvrđeni [[Beograd]]. On je bio primoran na pregovore sa bratom, koji su praktično doveli do podele zemlje. Vuku je predat na upravu južni deo, koji je obuhvatao oblasti južno od [[Zapadna Morava|Zapadne Morave]]<ref name="Andrija" />. On je u njemu vladao priznajući Sulejmanovu vrhovnu vlast, što su učinili i Brankovići.
 
Već početkom 1409. godine, otomanskenjihove snage su napale Lazarevića. Stefanu je u borbama pomoć pružio Žigmund, čije su snage, pod komandom [[Filip Mađarin|Filipa de Skolarisa]], krajem januara, preko [[Kovin (tvrđava na Dunavu)|Kovina]], ušle u Srbiju. Poprište sukoba bilo je [[Kosovo (oblast)|Kosovo]], a naročito je stradala [[Priština]], o čemu svedoče pisma koja su u februaru iz grada slali dubrovački trgovci.<ref name="ISN" />. Dubrovčani u Srbiji su dobili instrukcije da se pozovu na neutralnost Republike tokom sukoba, ali im je isto tako rečeno da se ne okreću protiv Stefana, kao i da u slučaju napada na gradove u kojima se nalaze, uzmu aktivnog učešća u njihovoj odbrani. Stefanu je u borbama pomoć pružio Žigmund, čije su snage, pod komandom [[Filip Mađarin|Filipa de Skolarisa]], krajem januara, preko [[Kovin (tvrđava na Dunavu)|Kovina]], ušle u Srbiju. Početkom maja, ka Srbiji je krenuo i sam Žigmund, kome se priključio i [[mačva]]nski ban [[Jovan Morović]], a u junu je započela nova otomanska ofanziva. PosleKoliko žestokihje borbiovo kojeratovanje suna vođeneotomanskoj tokomstrani leta,bilo snage despota Stefana i njegovih saveznika suvolja potisnuteBrankovića, a samkoliko Stefansamo se povukao i zatvorio u utvrđeni [[Beograd]]. On je bio primoran na pregovorevršenje savazalnih bratomobaveza, kojiostaje su praktično doveli do podele zemljepitanje. Vuku je predat na upravu južni deo, koji je obuhvatao oblasti južno od [[Zapadna Morava|Zapadne Morave]]<ref name="AndrijaFajfrić-Brakovići" />. On je u njemu vladao priznajući Sulejmanovu vrhovnu vlast, što su učinili i Brankovići.
Iste 1409. godine Sulejmanov brat i jedan od suparnika u borbi oko vlasti, [[Musa Čelebija]] je prešao u Evropu i počeo da okuplja pristalice i saveznike za borbu protiv Sulejmana.
 
Posle žestokih borbi koje su vođene tokom leta, snage despota i Ugara su potisnute, a sam Stefan se povukao i zatvorio u utvrđeni [[Beograd]]. On je bio primoran pristane na one uslove koje je Vuk postavio.<ref name="Fajfrić-Brakovići" /> Srbija je podeljena tako da je južni deo (južno od [[Zapadna Morava|Zapadne Morave]]<ref name="Andrija" />) držao Vuk, dok je severni deo sa Beogradom ostao despotu. Vuk je vladao priznajući Sulejmanovu vlast, kao i Brankovići.<ref name="Fajfrić-Brakovići" />
 
IsteNo, 1409njihovi posedi su se pokazali veoma nesigurni jer je već [[1410]]. godine Sulejmanov brat i jedan od suparnika u borbi oko vlasti, [[Musa Čelebija]] je, prešao u Evropu i počeo da okuplja pristalice i saveznike za borbu protiv Sulejmana.<ref name="Fajfrić-Brakovići" />
 
=== Otomanski dinastički sukob i smrt Stefanovih protivnika ===