Punski ratovi – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmene korisnika 89.111.208.89 na poslednju izmenu korisnika OC Ripper
Red 1:
'''Punski ratovi''' skupni je naziv za tri rata koja su vođena između [[Rimska republika|Rima]] i [[Kartagina|Kartagine]] u drugoj polovini 3. veka st. e. i na početku druge polovine 2. veka st. e. Nazvani su "punskim ratovima" zato što su Rimljani Kartaginjane zvali "Puni" ''(Poeni)'', što je oblik izveden od "[[Feničani]]", jer je Kartagina nastala kao feničanska kolonija.
 
== Prvi punski rat (264―2010264―241. st. e.) ==
 
Brzi uspon Rima u prvoj polovini 93. veka st. e. te širenje njegove sfere uticaja, što je završilo osvajanjem cele [[Italija|Italije]], dovelo je Rim gotovo odmah u sukob sa [[Sredozemlje|mediteranskim]] silama van Italije. Na jugu je glavni protivnik bila Kartagina. Kršeći sporazum iz 306. god. st. e., koji je (kako pretpostavljaju istoričari na osnovu [[Polibije]]vih podataka) [[Sicilija|Siciliju]] prepustio kartaginskoj uticajnoj sferi, Rimljani su prešli [[Mesana|Mesinski]] moreuz, koji je Siciliju razdvajao od Sicilije, i tako započeli rat.
[[Datoteka:CarthageMapDe.png|thumb|300px|Kartaga prije 264]]
Red 20:
Gubitak prevlasti na moru lišio je Kartaginjane ne samo njihovog dominantnog položaja u zapadnom Mediteranu, već je njihovu prekomorsku imperiju izložio dezintegraciji pod obnovljenim napadima Rima. Čak je i grčki istoričar Polibije, koji se divio Rimu, smatrao da su potonje akcije Rimljana protiv Kartagine bile agresivne i neopravdane. Kršeći sporazum sa Kartaginom, rimska je vojska zauzela [[Sardinija|Sardiniju]], nakon što je tamošnji kartaginski garnizon redao Rimljanima ostrvo (238. god.). Na žalbe Kartagine Rimljani su odgovorili objavom rata, a od njega su odustali tek pošto su im ustupljene i [[Sardnija]] i Korzika te nakon što im je plaćena nova odšteta.
 
Iz te je epizode bilo jasno da Rim namerava da u potpunosti iskoristi svoju pobedu. Da bi izbegla dalje opadanje svoje [[Hegemonija (antička)|hegemonije]], Kartagina nije imala drugog izlaza do da odgovori silom. Nedavne komplikacije, kako spoljašnje tako i unutrašnje, tako su oslabile punsku moć da je trenutak obnavljanja rata s Rimljanima pod bilo kakvim povoljnim uslovima izgledao veoma daleko. Ipak, kartaginski vojskovođa [[Hamilkar Barka]] trudio se da obnovi kartaginsku moć učvršćivanjem položaja u [[Hispanija|Hispaniji]], gde je Kartagina mogla nabaviti nove materijalne resurse i nove vojnike. Pošto su mu bila data neograničena ovlašćenja u spoljnim poslovima, on je ostatak svog života proveo učvršćujući pozicije u Hispaniji (237–228). Taj su rad nastavili njegov zet [[Hazdrubal]] i sin [[Hanibal]], koji je [[221. pne.|221. god. st. e.]] bio postavljen na čelo kartaginske vojske. Ova osvajanja u Hispaniji izazvala su podozrenje Rima, koji je ugovorom sa Hazdrubalom ograničio Kartaginjane na oblast južno od reke Ebra ''([[Iberus]])''. U nekom je trenutku, takođe, Rim uspostavio odnose sa [[Sagunt]]om, gradom na istočnoj obali [[Pirinejsko poluostrvo|Pirinejskog poluostrva]], južno od Ebra. Kartaginjanima se činilo da Rim ponovo širi svoje interese u sferu njihove hegemonije. Hanibal je [[219. pne.|219. god.]] započeo opsadu Sagunta i osvojio ga, uprkos upornoj odbrani grada. Prema (malo verovatnoj) tradiciji, grad je osvojen u svetlu dogotrajnih većanja [[Rimski senat|rimskog senata]] o tome treba li Saguntu pružiti pomoć ili ne. Čini se, međutim, da je spermaodbrana Sagunta u tom trenutku bila nemoguća. U svakom slučaju, na taj su čin Rimljani odgovorili ultimatumom, zatraživši od Kartaginjana da im predaju Hanibala ili da uđu u rat. Kartaginska je vlada podržala Hanibala i prihvatila rat.
 
== Drugi punski rat (218―201) ==