T-34 – razlika između verzija

[[ImageDatoteka:T-34-76 RB8.JPG|250px|Poljski T-34 Model 1943]]

Gradnja tenka T-34 je bila tehnološki veoma zahtjevna za sovjetsku industriju. Tvornica KhPZ je sastavljala tenkove, dok su podsklopovi bili nabavljani od nekoliko tvornica: Kharkov tvornica diesel motora br 75 snadbjevala je V-2 motore, Lenjingrad Kirov tvornica br. 185 pravila je top L-11, dok je tvornica Dinamo iz Moskve proizvodila električne komponente. Prvi T-34 pravili su se u KhPZ i u Staljingradskoj tvornici traktora {STZ), a kasnije se proizvodnja proširila u Krasnoye Sormovo tvornici br. 112 u Gorkom. Proizvodnje prve serije 1940. nije protekla bez problems; greške u oklopu, nedovoljan broj novih motora V-2 tako da su mnogi prvi T-34 bili opremljeni inferiornim motorima, prijenosom preostalih iz tenkova BT serija. Top L-11 nije radio kako je trebao, tako da je dizajnerski biro Grabin pri Tvornici br. 92 iz Gorkog konstruirao novi top F-34 76.2mm koji je bio bolji i pouzdaniji. Tvornica KhPZ i Gorki počeli su proizvodnju topa bez službene dozvole, no ta dozvola je došla nakon povoljnih izvještaja s probnih bojevnih gađanja (Zaloga & Grandsen 1984:130).

T-34 prvi put se pojavio u [[Bitka za Smolensk|Bitci za Smolensk]] [[1941]]. i na bojišnici je izazvao pravi šok kod njemačkih vojnih snaga, zbog toga što je bio brz, efektivno se nosio sa svim njemačkim tenkovima, i isto tako bili su otporni na protutenkovske topove [[PaK 36]] 37mm i [[PaK 38]] 50mm koje je tada koristila njemačka pješadija. Potpunu efektivnost T-34 spriječili su nepouzdanost tenka jer oko 50% gubitaka oko Smolenska bili su zbog tehničkih kvarova motora, transmisije i kvačila a ne zbog neprijateljske vatre. Isto tako efektivnost T-34 bila je smanjena zbog nedovoljne izvježbanosti posada, nedostatak sposobnih oficira, te nedostatka vozila za izvlačenje. Prije nego što su se otklonili tehnički problemi, mnoge posade T-34 nosile su rezervne transmisije i ostale dijelove na svojim tenkovima. Nakon što su se otklonili tehnički problemi, T-34 je dominirao u zimi 1941-1942 zbog svoje mogućnosti da vozi preko dubokog blata i snijega, što njemački tenkovi nisu bili tada sposobni. Nakon prebacivanja proizvodnje iza Urala, Sovjeti su nastojali da povećaju svoju snagu u tehnici tako da je proizvodnja T-34 postala prioritet, no bilo koja poboljšanja koja bi ometala brzu proizvodnju dobila su odbačena. Sredinom [[1943]]. s proizvodnih linija silazilo je oko tisuću tenkova T-34, što je bilo više nego njemačka proizvodnja, ali zbog većih gubitaka na bojnom polju efektivnost je bila manja. Žrtvovanjem unaprijeđavanja T-34 za masovnu proizvodnju osvetila se sovjetima. Njemci su ubrzo našli odgovor u protutenkovskom topu većeg kalibra [[PaK 50]] 75mm, većim korištenjem samohodne protutenkovske artiljerije, uvrštavanje tenka [[Panzer VI|Tigar]] krajem [[1942]]. te [[Panzer V|Pantera]] sredinom [[1943]].. Ovim izmjenama T-34 izgubio je primat na bojišnici i gubici su gomilali. Izbacivanjem poboljšane verzije T-34 s topom od 85mm i boljim oklopom, uspio je smanjiti gubitke, i mogao se odnositi sa [[Panzer IV]] i drugim njemačkim tenkovima osim Pantera i Tigra. No, sreća je bila da na istočnom bojištu nije bilo dovoljno Panthera ni Tigrova.

! style="text-align:left;" | T-34 <br />Model&nbsp;1940

! style="text-align:left;" | T-34 <br />Model&nbsp;1941

! style="text-align:left;" | T-34 <br />Model&nbsp;1942

! style="text-align:left;" | T-34 <br />Model&nbsp;1943

[[ko:T-34T34]]