Sumer – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
SieBot (razgovor | doprinos)
m robot Dodaje: new:सुमेर
Xqbot (razgovor | doprinos)
m robot Dodaje: fiu-vro:Sumõr; kozmetičke promjene
Red 1:
[[ImageDatoteka:Gudea of Lagash Girsu.jpg|thumb|right|Kip Gudea, princa Lagaša.]]
 
{{Drevna Mezopotamija}}
 
'''Sumer''' (ili '''Sumerija''', na [[sumerski jezik|sumerskom]] ''ki-en-gir'') je starinski naziv za područje južne [[Mezopotamija|Mezopotamije]] od doba naseljenja [[Sumerci|Sumeraca]] do vremena [[Babilon|Babilona]]a.
 
Izraz "Sumerac" je ustvari eksonim (ime dato od druge skupine ljudi), koji su prvo upotrebljavali [[Akađani]]. Sumerci su sami sebe zvali "crnokosi ljudi" (''sag-gi-ga'') a njihovu zemlju "mjesto prosvijećenih gospodara" (''ki-en-gir''). Akadska riječ ''Šumer'' vjerovatno predstavlja ovu riječ sa naglaskom. Mnogi smatraju da su sumerci, sa jezikom, kulturom, i možda čak i izgledom, drukčijim od njihovih semitskih susjeda, bili osvajači ili migranti, mada je teško reči kada se je ovo dogodilo i odakle su to Sumerci došli. Neki arheolozi smatraju da su Sumerci u stvari autohotni stanovnici Mezopotamijskih ravnica. Neki drugi predlažu da se samo sumerski jezik može zvati "sumerski" jer nije nikad ni bilo zasebne "Sumerske" etničke grupe. Sumerski jezik se smatra kao [[osamljeni jezik]] u [[Lingvistika|lingvistici]] jer ne pripada ni jednoj poznatoj ježičnoj porodici, u usporedbi s [[akadski jezik|akadskim]], koji pripada afroazijskoj jezičnoj porodici.
Red 9:
U najranijim vremenima, Sumer je bio podjeljen u nekoliko neovisnih gradskih-država, čije su granice bile određene kanalima i graničnim kamenima. Svaki grad je u središtu imao hram zaštitnom bogu grada i pod vladavinom svećenika ili kralja, koji je bio značajno uključen u vjerskim događajima grada. Neki od većih gradova ovog doba su bili [[Eridu]], [[Kiš]], [[Lagaš]], [[Uruk]], [[Ur]], i [[Nipur]]. Dok su ove gradovske-države napredovale i razvijale se, zahtjeli su da dokažu prventsvo među ostalih pa je sljedećih 1000 godina bilo puno ratovanja o vodi, trgovini, i porezu od nomadskih plemena.
 
Postoji spisak Sumerskih kraljeva sa tradicionalnim spiskom ranih dinastija, no, značajan dio spiska je samo mitologija. Prvo ime na spisku za koje postoje arheološki dokazi je to od [[Enmebaragesi|Enmebaragesija]]ja Kiškog, čije se ime također spominje u epi o [[Gilgameš|Gilgamešu]]u. Zbog ovoga, mnogi historičari sada smatraju da je Gilgameš bio stvarni kralj Uruka.
 
Lagaška dinastija je poznata zbog važnih građevina, a i zbog toga što je jedno od prvih carstva u zabilježenoj historiji bilo to od [[Eanatuma|Eanatuma]] Lagaškog, koji je pripojio skoro sav Sumer, uključujuči Kiš, Uruk, Ur, i [[Larsa|Larsu]]. Osim toga, njegovo carstvo je doseglo čak do [[Elam|Elama]]a i [[Perzijski zaljev|Perzijskog zaljeva]].
 
[[Lugal-Zage-Si]], svećenački kralj Umme je srušio Lagaš dinastiju, zauzeo Uruk, napravio ga svojom prijestolnicom, i tako stvorio svoje carstvo od Perzijskog zaljeva do [[Sredozemlje|Sredozemlja]]. On je bio zadnji etnički Sumerski kralj prije dolaska [[Sargon Akadski|Sargona Akadskog]].
Red 31:
Uslovi života, potreba za brzim pisanjem dokumenata – doveli su još u dubokoj starini do uprošćenja toga najstarijeg slikovnog pisma Sumeraca. Tako, umesto čitavog predmeta, počeli su crtati samo njegov najkarakterističniji deo, postepeno pretvarajući crtež u linearnu šemu. Tokom vremena potreba za primenom brzog pisma, u vezi sa posebnim načinom crtanja znakova na glinenim tablicama – dovodi do još veće šematizacije znakova pisma i do formiranja sistema klinastog pisma. Znaci koji se utiskuju na mekoj glini gube svoj raniji slikovni lik i tokom vremena dobijaju oblik raznih kombinacija vertikalnih, horizontalnih i kosih klinova.
 
Sumersko klnasto pismo, zajedno sa osnovnim elementima sumerske kulture, preuzeli su Vavilonjani, a zatim se to pismo, zahvaljujući širokom razvitku vavilonske trgovine i kulture, rasprostrlo po čitavoj Prednjoj Aziji. Klinastim pismom služili su se u starom [[Akad]]u, u [[Asiriji|Asiriji]], U hetskoj državi, u [[Urartu]], u [[Sirija|Siriji]] i staroj [[Persija|Persiji]]. Sredinom II milenijuma pre nove ere klinasto pismo je postalo međunarodni diplmatski sistem pisma. Njim su se služili čak i egipatski faraoni, koji su vodili veliku prepisku sa carevima Prednje Azije i sa kneževima Sirije i [[Fenikija|Fenikije]].
 
Sumersko pismo preuzela su semitska plemena koja su nastanjivala srednji i severni deo Međurečja, tj. zemlju Akad, vavilonsku državu i Asiriju. Sasvim je prirodno da su Semiti prilagodili sumersko klinasto pismo osobinama svog jezika; pritom su pojedini znaci klinastog pisma dobili novo glasovno značenje. To je dovelo do toga da je klinasto pismo postalo polifonski sistem pisma tj. da su pojedine grupe klinova imale istovremeno različito glasovno značenje, služeći za oznaku niza raznih slogova. Tek u znatno kasnija vremena, u vezi sa razvitkom trgovine, najpre u severnoj Fenikiji, sredinom II milenijuma pre nove ere, a zatim u Persiji, sredinom I milenijuma pre nove ere, klinasto pismo je steklo prostiji fonetski oblik, postepeno se pretvorivši u jedan od najstarijih nama poznatih alfabeta.
Red 49:
== Mitovi Mesopotamije ==
 
=== Mit o stvaranju sveta ===
Ta misao o veličanju lokalnog boga uzeta je za osnovu u Vaviloniji široko rasprostranjenog epskog dela, koje je po rečima kojima počinjenasilo naslov 'Enuma eliš' ('Kada je gore'). Pojedini delovi tog epskog speva, koji opisuje stvaranje sveta i večnu borbu boga stvaranja sa principom haosa, ponikli su još u sumerko doba, ali je čitav spev kao celina sastavljen možda u doba [[Hamurabi]]ja, kada je [[Vavilon]] postao prestonica ogromnog vavilonskog carstva i kada je vavilonsko sveštenstvo počelo da prikazuje vavilonskog boga [[Marduk]]a kao vrhovnog boga, tvorca čitave vaseljene.
 
Red 154:
* [http://psd.museum.upenn.edu/ PSD: The Pennsylvania Sumerian Dictionary]
 
[[CategoryKategorija:Sumer| ]]
 
{{Link FA|ka}}
{{Link FA|pt}}
 
{{Link FA|ka}}
 
[[af:Sumeriese beskawing]]
Linija 187 ⟶ 186:
[[fa:سومریان]]
[[fi:Sumer]]
[[fiu-vro:Sumõr]]
[[fr:Sumer]]
[[fy:Sumearjers]]