Dušanovo carstvo – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 65:
Nakon što je kralj [[Dušan Nemanjić]] osvojio grčke krajeve na jugu, on je rešio da se proglasi za [[car]]a. Međutim, samo je [[patrijarh]] mogao da proglasi cara, a u njegovoj državi nije bilo patrijarha. Stoga je Dušan odlučio da prvo svog nekadašnjeg [[logotet]]a (kancelara) [[Joanikije II|Joanikija II]] proglasi za srpskog partijarha.<ref name="vesti">[https://www.vesti-online.com/Stampano-izdanje/19-01-2010/Feljton/22317/Prvi-patrijarh- Prvi patrijarh]</ref> On je sazvao crkveni sabor u [[Skoplje|Skoplju]] na praznik [[Cveti]] (sedam dana pre uskrsa) [[1346]]. godine, koji je arhiepiskopa Joanikija II proglasio za patrijarha ''„vsem Serblem i Pomoriju“''. Joanikije je bio je prvi crkveni poglavar koji nije potekao iz redova [[iguman]]a ili [[hilandar]]skog bratstva, već je bio visoki državni funkcioner.<ref name="vesti">[https://www.vesti-online.com/Stampano-izdanje/19-01-2010/Feljton/22317/Prvi-patrijarh- Prvi patrijarh]</ref>
Nedelju dana kasnije, novoproglašeni patrijarh Joanikije je na [[Uskrs]] [[1346]]. proglasio kralja Dušana carem Srba, Grka, Bugara i Albanaca, punom titulom: "''Stefan u Hristu Bogu blagoverni car i samodržac Srba i Grka, Bugara i Arbanasa.''"<ref>[http://www.dlib.si/preview/URN:NBN:SI:DOC-62VD4ZBC/67e8d69a-d1b7-4d68-ac39-e9bbc09c22a5 Srbija i Albanci, Pregled politike Srbije prema Albancima od 1878. do 1914. godine]</ref> Velikodostojnici srpske crkve su pružali podršku proglašenju Carstva, a jedan od razloga podrške je bilo očekivanje da im pripadnu prihodi onih parohija koje su do tada bile potčinjene carigradskom patrijarhu.<ref name="McDaniel">Proglašenju carstva na čelu sa srpskom dinastijom Nemanjića... naišlo je na podršku svih slojeva društva... među crkvenim velikodostojnicima - kojima bi pripali prihodi iz parohija ranije potčinjenih carigradskom patrijarhu.</ref> U sastav nove patrijaršije su ušle i mitropolije u osvojenim grčkim oblastima, kao i [[Sveta Gora|Sveta gora]], do tada pod nadležnošću [[vaseljenska patrijaršija|vaseljenske patrijaršije]]. Tada vaseljenski patrijarh [[Kalist I Carigradski|Kalist]] baca anatemu na cara Dušana, Joanikija i srpsko sveštenstvo.<ref name="vesti"/> Glas o prokletstvu učinio je u narodu i u nižem sveštenstvu mučan i bolan utisak.<ref name="Rotković">[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/nemanjici/zeta_u_drzavi_nemanjica.htm Dr Radoslav Rotković: ZETA U DRŽAVI NEMANJIĆA (1186 -1356)]</ref>
Stefan Dušan je svojim osvajanjima od pretežno srpske stvorio multietničku državu.<ref>[[Џон Фајн|Фајн, Џон]], "The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest", с. 310, University of Michigan Press, 1994, ISBN 978-0-472-08260-5</ref> On je izjavljivao da je i bugarski vladar i da vlada bugarskim zemljama.<ref>{{cite book |last= Иванов |first= Йордан |authorlink= Йордан Иванов |title= Българите в Македония. Издирвания и документи за тяхното потекло, език и народност с етнографска карта и статистика, София. |year= 1915, 1917 |publisher= }}</ref> Njegova žena, carica Jelena je bila bugarska plemkinja i sestra bugarskog cara. Neki od Dušanovih upravnika, na primer [[vojvoda Momčilo]] u oblasti [[Niš]]a, i despot [[Ivan Komnin Asen]] u Valoni, su bili Bugari.<ref>{{cite book |last= Мисирков |first= Кръстьо |authorlink= Кръстьо Мисирков |title= Сърбите и Душановата империя, София. |year= 8 март 1919 |publisher= вестник Мир, XXV, бр. 5850}}</ref>
| |||