279.275
izmjena
m
→Posljedice čistki
|
Mnogo je uvriježenije mišljenje prema kome čistke imaju pretežno negativne posljedice, bilo da je riječ o oblicima karakterističnim za [[totalitarizam|totalitarne]] režime, ili za rane faze suvremenih [[demokracija]], kao što je tzv. "sistem plijena" (''spoils system''), odnosno potpuna smjena svih upravnih kadrova nakon svake [[izbori|izborne]] smjene vlasti u [[SAD]] 19. vijeka. Tako učestale čistke, odnosno prijetnja iznenadnog prekida karijere na osnovu nekada teško dokučivih političkih kriterija, kod mnogih njenih potencijalnih žrtava stvara poticaj da svoju buduću egzistenciju pokušaju koliko-toliko osigurati kroz korupciju, ali i da opasnost po sebe spriječe nastojanjem da na sebe ne skreću pretjeranu pažnju (tzv. "netalasanje"), što u cijelom društvu potiče [[konformizam]], neprijateljstvo prema "novim" i "opasnim" idejama i na kraju dovode do [[stagnacija|stagnacije]].
Čistke također, ukoliko se počnu primjenjivati neograničeno i dobiju stihijski karakter, mogu posredno ugroziti i sam režim odnosno državu koja ih je pokrenula. Tu se kao najbolji primjer navodi Velika čistka u SSSR, koja je posebno teško pogodila Crvenu armiju te - zbog naglog gubitka najsposobnijih kadrova - u [[drugi svjetski rat|drugom svjetskom ratu]]
Kao jedno od sredstava za djelomično uklanjanje štetnih posljedica čistki se u pojedinim državama razvio institut tzv. [[politička rehabilitacija|političke rehabilitacije]].
| |||