Papa Dioskor I od Aleksandrije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.8
AcaBot (razgovor | doprinos)
m pretvaranje zastarelih linkova za ISBN u šablone + kozmetika
 
Red 14:
'''Papa Dioskor I od Aleksandrije''' (? - 17. septembar 454) je bio [[papa Aleksandrije|patrijarh Aleksandrije]]. Svrgnut je na [[Halkedonski sabor|Halkedonskom saboru]] [[451]]. ali ga je dio vjernika od kojih će nastati [[Koptska pravoslavna crkva]] nastavio štovati kao svog poglavara. Umro je u izgnanstvu u Maloj Aziji.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://copticchurch.net/classes/synex.php?sa=1&month=1&day=7&btn=View#1 |access-date=2011-04-01 |archivedate=2014-01-06 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20140106031630/http://copticchurch.net/classes/synex.php?sa=1&month=1&day=7&btn=View#1 |deadurl=yes }}</ref><ref>[http://www.newadvent.org/cathen/05019a.htm Catholic Encyclopedia]</ref> Koptska i druge [[drevnoistočne crkve]] ga slave kao sveca.
 
Dioskor je služio kao dekan [[Katehetska škola Aleksandrije|Katehetske škole Aleksandrije]] i osobni sekretar patrijarha [[Kiril Aleksandrijski|Svetog Kirila Aleksandrijskog]] a koga je pratio na [[Efeški sabor]] 431. nakon čega je proglašen [[arhiđakon]]om.<ref name=EB>''Encyclopædia Britannica'', Micropædia v. 4, p. 112. Chicago: Encyclopædia Britannica, Inc., 1998. {{ISBN |0-85229-633-0}}.</ref> Zajedno sa Kirilom, tamo se istakao borbom protiv [[kristologija|kristoloških]] stavova patrijarha [[Nestorije|Nestorija]] kasnije poznatih kao [[nestorijanstvo]]. U tu svrhu je stvorena tzv. ''Aleksandrijska formula'' (μία φύσις τοῦ θεοῦ λόγου σεσαρκωμένη, "jedna priroda Riječi Božjeg utjelovljenja"), koja će kasnije biti poznata kao [[mijafizitstvo]], odnosno stav da je Krist istovremeno Bog i čovjek.
 
Dioskor je patrijarhom Aleksandrije postao nakon Kirilove smrti. U međuvremenu se u svrhu borbe protiv nestorijanstva razvila i druga kristološka koncepcija - tzv. ''Antiohijska formula'' o "dvije prirode poslije unije" ili [[diofizitstvo]]. Sukob između ta dva koncepta je buknuo zahvaljujući konstantinopolskom arhimandritu [[Eutih]]u koji je stav o "jednoj prirodi" postavio protiv stava o "dvije prirode" iza koga je stajao konstantinopolski patrijarh [[Flavijan od Konstantinopola|Flavijan]]. Flavijan je u novembru 448. osuđen na konstantinopolskom sinodu, ali se nakon toga žalio [[Istočno Rimsko Carstvo|istočnorimskom]] caru [[Teodozije II|Teodoziju II]], a što je iskoristio moćni dvorski eunuh [[Hrizafije]] koji je bio Flavijanov politički neprijatelj. Car je stoga sazvao [[Drugi efeški sabor]] koji je održan u ljeto 449. pod Dioskorovim predsjedanjem. Prema nekim izvorima, sabor, koji će [[papa Lav I]] kasnije nazvati "razbojničkim" je održan u atmosferi prijetnji i nasilja, a Flavijan je svrgnut, zajedno sa drugim istočnim episkopima kao što su [[Euzebije od Dorileja]], [[Teodorit Kirski]], [[Ibas od Edese]] i [[Domno II od Antiohije]].
Red 34:
{{s-start}}
{{s-rel}}
{{s-bef|rows=2|before=[[Kiril Aleksandrijski|Papa Kiril I]]}}
{{s-ttl|title=[[Popis koptskih pravoslavnih papa u Aleksandriji|Papa Aleksandrije]]|years=444–454}}
{{s-aft|after=[[Papa Timotej II od Aleksandrije|Papa Timotej II]]}}