Katedrala u Speyeru – razlika između verzija

'''Kraljevska katedrala u Speyeru''', službenog imena ''Kraljevska katedralana bazilika uznesenja Svetog Stjepana'', na [[latinski|latinskom]]: ''Domus sanctae Mariae Spirae'' ([[njemački]]: ''Dom zu Unserer lieben Frau in Speyer'') u [[Speyer]]u, [[Falačko Porajnje]] ([[Njemačka]]), je sjedište katoličke Speyerske [[biskupija|biskupije]] koja je dio [[Bamberg|bambergškebamberg]]ške nadbiskupije. Katedrala, posvećena Svetoj Djevici Mariji, zaštitnici grada Speyera ("Patrona Spirensis") i Svetom Stjepanu je uglavnom poznata kao ''Kaiserdom zu Speyer'' (Kraljevska katedrala u Speyeru). <ref>[http://www.speyer.de/de/tourist/sehenswert/dom?switch_language=en speyer.de | Katedrala u Speyeru] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060613074212/http://speyer.de/de/tourist/sehenswert/dom?switch_language=en |date=2006-06-13 }} {{en icon}}</ref> [[Papa Pio XI.]] je uzvisio katedralu u Speyeru na razinu manje bazilike [[Rimokatolička crkva|rimokatiličke crkve]] 1925. godine.

Započeta [[1030.]] godine, pod upravom [[Konrad II., car Svetog Rimskog Carstva|Konrada II.]], ova markantna trobrodna nadsvođena [[bazilika]] od crvenog [[pješčenjak]]a je "vrhunac dizajna koji je bio iznimno utjecajan u razvoju romaničke arhitekture tijekom 11. i 12. stoljeća". Kao grobno mjesto za [[Salijska dinastija|Salijsku dinastiju]], [[Hohenstaufen|obitelj Staufer]] i [[Habsburgovci|Habsburgovske]] careve i kraljeve, katedrala je predstavljala simbol carske moći.<ref>Máté Major, Geschichte der Architektur, Vol. 2, Akadémiai Kiadó, Budimpešta, 1979., njemačko izdanje 1988.</ref><ref>dtv-Atlas zur Baukunst, Vol. 2, 1981., Deutscher Taschenbuch Verlag, Munich, {{ISBN |3-423-03021-6}}</ref> Kako je [[Opatija Cluny|opatijom Cluny]] u ruševinama, ona predstavlja najveću [[Romanička arhitektura|romaničku]] crkvu.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.dom-speyer.de/daten/domspeyer/seiten/bauwerk.html |access-date=2012-12-15 |archive-date=2016-01-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160102083038/http://www.dom-speyer.de/daten/domspeyer/seiten/bauwerk.html |dead-url=yes }}</ref> Smatra se “prekretnicom u europskoj arhitekturi”<ref> Emily Cole, Bulfinch Press, Little, Brown and Co., 2002., Boston, SAD {{ISBN |0-8212-2774-2}}</ref>, i jednim od najvažnijih arhitektonskih spomenika svoga vremena <ref> Raymond Oursel i Henri Stierlin, Arhitektura svijeta, Vol. 4:Romanika, Benedikt Taschen Verlag Berlin/Editions Office Du Livre, Lausanne, str. 129.</ref> i jednim od najljepših romaničkih spomenika uopće<ref> Roger Stalley, Arhitektura rane romanike, Oxford University Press, Oxford, Velika Britanija, 1999., {{ISBN |0-19-210048-3}}, p.214-215</ref><ref>http://www.infoplease.com/ce6/world/A0860785.html</ref><ref>http://www.encyclopedia.com/doc/1E1-Romanesq.html</ref>

Kraljevska katedrala u Speyeru, najznačajnija [[romanika|romanička]] građevina u [[Njemačka|Njemačkoj]], izgrađena je i posvećena kao posljednje počivalite careva [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]] i kao simbol njihove moći. Gradnja je započela oko [[1030.]] godine, pod upravom [[Konrad II., car Svetog Rimskog Carstva|Konrada II.]], a posvećena je [[1061.]] godine. Za vrijeme [[Henrik IV., car Svetog Rimskog Carstva|Henrika IV.]] poduzete su obnova i nadogradnja. Speyerska katedrala je prva poznata građevina s [[galerija]]ma koje idu okolo cijele građevine. Sustav [[arkada]], dodan prilikom Henrikove obnove je također prvi takav u [[Povijest arhitekture|povijesti arhitekture]].

Upravo u Speyerskoj katedrali je [[27. prosinca]] [[1146.]] godine [[Konrad III., njemački kralj|Konrad III.]] objavio da ide u [[Drugi križarski rat]]. Na sastanku u Speyeru [[1529.]] godine [[luterani]] su zahtijevali od [[Rimokatolička Crkva|Rimske Crkve]] garanciju slobode savjesti, protestvujući protiv dotadašnje prakse Rimske Crkve [http://www.rkczg.hr/dznanosti/religijski.php?job=print] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100126114545/http://www.rkczg.hr/dznanosti/religijski.php?job=print |date=2010-01-26 }}.

U gradskom požaru [[1689.]] godine uništen je veći dio glavnog broda, ali je potpuno renoviran i vraćen i prijašnje stanje od [[1758.]] do [[1778.]] godine. [[Bavarska|Bavarski]] kralj [[Ludvig I.]] je naručio slike za interijer, te su od 1846.-53. god. slikari škola [[Johannes Schraudolph|J. Schraudolpha]] i [[Josef Schwarzmann|J. Schwarzmanna]] završili uređenje u [[Nazareni|nazarenskom]] stilu. Od 1854.-58. god. zapadno pročelje katedrale obnovio je [[Heinrich Hübsch]] u [[historicizam|neo-romaničkom stilu]]. Tijekom obnove 1950-ih, većina slika iz 19. stoljeća je uklonjena kako bi se otkrila veličanstvena arhitektura.

Speyerska katedrala je uglavnom zadržala oblik i dimenzije crkve iz 11. stoljeća i, unatoč značajnim gubicima originalne građe i kasnijim restauracijama, predstavlja cjelovitu i jedinstvenu romaničku građevinu. Oblik uglavnom prati nacrt koji je ustanovljen na [[Crkva sv. Mihovila u Hildesheimu|crkvi Sv. Mihovila]] u [[Hildesheim]]u i predstavlja standard koji je prihvaćen u [[Rajna|rajnskoj]] oblasti (Rhineland). On je kompromisno rješenje uzdužne crkve s visokim bačvastim [[svod]]om i centralne crkve s [[kupola|kupolom]] koja na svojim krakovima [[transept]]a završava [[apsida]]ma. Njeno stremljenje visini već najavljuje razvoj [[Gotička arhitektura|gotičke arhitekture]].

Veliki kameni plitki bazen kapaciteta 1560 litara stoji ispred ulaza u katedralu. Ova točka je nekada predstavljala granicu između ovlasti grada i nadbiskupije.

Skulptura nazvana „Planina maslina“ nalazi se u južnom vrtu, a u [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] je bila u središtu [[klaustar|klaustra]] katedrale. Ovu skupinu figura napravio je speyerski kipar, [[Gottfried Renn]], u 19. stoljeću, a zamijenila je originalnu skulpturu iz 15. st. koja je uništena.

[[Kripta]] je osobito posebna jer je u potpunosti zadržala izvorni izgled. Kako je izgrađena kao grobno mjesto salijskih careva, tu je sahranjeno i osam njemačkih careva i kraljeva i četiri kraljice i brojni biskupi.