Gospodin i gospođa Andrews – razlika između verzija

| godina= [[1750|1750.]].

'''Dvostruki portret gospodina i gospođa Andrews''' je jedna od najslavnijih slika najvećeg engleskog portretista, [[Thomas Gainsborough|Thomasa Gainsborougha]] (1727.-88.), za kojega su [[portret]]i bili jedini neprestani izvor prihoda, iako je izvorno bio slikar [[pejzaž]]a<ref>[http://www.nationalgallery.org.uk/paintings/thomas-gainsborough-mr-and-mrs-andrews/*/key-facts Mr and Mrs Andrews: Key Facts] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120403034205/http://www.nationalgallery.org.uk/paintings/thomas-gainsborough-mr-and-mrs-andrews/*/key-facts |date=2012-04-03 }}, The National Gallery {{eng oznaka}} Preuzeto 21. veljače 2012.</ref>. Ovaj dvostruki portret koji će ostati u obitelji Andrews do 1960. godine, savršeno dokumentira stil mladog Gainsborougha, pod utjecajem djela [[Jacob van Ruisdael|Jacoba van Ruisdaela]], velikog holandskog pejzažista iz 17. st., ali i naznake [[romantizam|romantizma]]<ref name=OPU>''Opća povijest umjetnosti'', Mozaik knjiga, Zagreb, 2003., str. 322.-323. {{ISBN |953-196-631-1}}</ref>.

Kako je [[lov]] bio priviliegijom bogatih veleposjednika, gospodin Andrews, inače gorljiv [[agrikultura|agrikulturist]], je naoružan puškom koja svjedoči o njegovom statusu seoskog [[vitez]]a. Kao takav on se savršeno uklapa u krajolik, što se ne može reći za njegovu osamnaestogodišnju suprugu. Ona sjedi ukočeno, gleda blag neudobno i naočigled manje samouvjereno. U njezinom krilu se nalazi nedovršeni dio slike, u kojemu je navodno trebao biti naslikan [[Fazani|fazan]] kojega je njezin muž upravo bio ustrijelio<ref>''30,000 Years of Art: The story of human creativity across time and space'', Phaidon Press Inc., 2007., New York, str. 822. {{ISBN |978-0-7148-4789-4}}</ref>.

Smještaj portreta u krajolik, iako nagovješteni u djelima [[Francuska|francuskih]] [[rokoko]] umjetnika kao što su [[François Boucher|Boucher]] i [[Jean-Honoré Fragonard|Fragonard]], zapravo je izum engleskog slikara Francisa Haymana (1708.-66.) kojega je Gainsborough upoznao tijekom studija u [[London]]u. Gainsborough je čak naslikao nekoliko pozadinskih pejzaža na nekim Haymanovim slikama, ali je ubrzo prevazišao svog učitelja. Za razliku od ranijih plemićkih portreta, likovi na Gainsboroughovim slikama se doimlju opušteni u ugodnom ozračju nepretencioznog domaćinskog krajolika. Pejzaž je zapravo posuđen od nizozemskog [[Jacob van Ruisdael|Ruisdaela]] i njegove slikarske škole, ali je otvoreniji, osunčaniji i dobroćudniji. Također, usputna nenamještena dražesnost figura podsjeća na [[Jean-Antoine Watteau|Watteauov]] stil jer oni gotovo ne stoje na tlu, a odjeveni su u modernu odjeću<ref>''Janson's History of Art'', Pearson Education Ltd., 2007., New Jersey, str. 771. {{ISBN |0-13-193455-4}}</ref>. Kontrast oštrih linija na trorogom šeširu, udobnog kroja kaputa i uredno vezanog ovratnika oko dugogo vrata primjer su engleske otmjenosti s kojom se u ovom razdoblju natječe i francuski dvor. Nadalje, uza sve oznake društvenog položaja i bogatstva, crte lica su im istančane, no jasno izražene. Sama lica su izdužena, usta nasmiješena, a držanje suzdržano i pomalo nadmoćno<ref name=OPU/>.

Novina je snažan nagovještaj veze plemstva sa zemljom, veze koju su [[Englezi]] smatrali dijelom svog identiteta. Ta veza s prirodom je naposlijetku postala temeljem engleskog pejzažnog slikarstva, a na koje je Gainsborough snažno utjecao svojim slikama. Može se reći kako ovaj način portretiranja predstavlja nove ideje prosvjetiteljstva, isticanje prirode i prirodnosti kao izvora dobrote i ljepote.<ref>Marilyn Stockstad, ''Art History vol. 2'', Pearson Education Ltd., 2005., New Jersey, str. 921. {{ISBN |0-13-145527-13}}</ref> Engleski slikari nisu prihvaćali ekstravaganciju i lakomislenosti koje su, tipične za [[rokoko]], tada prevladavale u kontinentalnoj Europi, pokazujući veću sklonost za formalizam i naglašavanje tradicije, što je u Engleskoj i dovelo do ranog prihvaćanja [[neoklasicizam|klasicizma]], koji će s nekim odlikama rokokoa brzo prerasti u svojevrstan oblik [[romantizam|romantizma]]. Već ovaj dvostruki portret odiše ljubavlju prema prirodi u svoj njezinoj slobodi i ljepoti, što je tipično za engleski senzibilitet, ali i jedna od osnovnih odlika romantizma<ref name=OPU/>.