Richard I od Engleske – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
popravak prijašnjih brljanja (to sam ja Vitek al mi se neda prijavit)
 
Red 1:
[[Datoteka:Richard coeurdelion g.jpg|thumb|right|Ričard Lavlje Srce]]
'''Ričard I Lavlje Srce''' ([[8.9.]] [[1157]].-[[6.4.]] [[1199]].) [[engleskiKraljevina Engleska|engleskii]] [[kralj]] od [[1189]]. do [[1199]]. sin [[Henri II|Henrija II]].
 
Krenuo je [[1190]]. u [[Treći krstaški rat]], zajedno sa francuskim kraljem [[Filip II Avgust|Filipom II Avgustom]] i nemačkim carem [[Fridrih Barbarosa|Fridrihom Barbarosom]]. U [[Sveta Zemlja|Svetu Zemlju]] stiže [[jun]]a [[1191]]. Po povratku iz rata [[Austrija|austrijski]] vojvoda [[Leopold V od Austrije|Leopold V]] ga je zarobio u blizini [[Beč]]a. Iz zarobljeništva izlazi [[1194]]. godine pošto je prvo platio 100.000 ondašnjih maraka.
 
Za vreme njegovog odsustva njegov brat [[Jovan bez Zemlje|Jovan]] je bio spreman da mu preuzme tron, ali kako nije imao vlastite dece Ričard ga ostavlja na položaju naslednika. U [[maj]]u [[1194]]. kreće u [[Francuska|Francusku]] gde ratuje protiv francuskog kralja i više se ne vraća u Englesku.
Red 16:
Ričard u svojstvu vojvode Akvitanije se redovno bunio protiv oca zbog iz današnje perspektive potpuno nevažnih razloga pošto je prvi put podržavao brata protiv oca, drugi put se pobunio protiv tog istog brata, a treći put ponovno protiv oca kada je de facto bio prestolonaslednik.
 
=== Pobuna protiv Ričarda ===
=== Pobuna protiv RičardU Akvitaniji, a posebno Gaskonji izbija [[1179]]. pobuna protiv Ričarda. Postajao je sve okrutniji, pa su se pobunjenici nadali da će ga se rešiti. Za Ričarda je ključni događaj bilo osvajanje gotovo neosvojive tvrđave Tajebur. Ta pobeda je Ričardu donela prestiž veštog vojnog komadanta, pa mnogi pobunjenici posle toga izjavljuju lojalnost Ričardu. ===
 
=== Pobuna protiv RičardUU Akvitaniji, a posebno Gaskonji izbija [[1179]]. pobuna protiv Ričarda. Postajao je sve okrutniji, pa su se pobunjenici nadali da će ga se rešiti. Za Ričarda je ključni događaj bilo osvajanje gotovo neosvojive tvrđave Tajebur. Ta pobeda je Ričardu donela prestiž veštog vojnog komadanta, pa mnogi pobunjenici posle toga izjavljuju lojalnost Ričardu. ===
=== Braća protiv Ričarda ===
[[Datoteka:Richard coeur de lion.jpg|thumb|250px|right|Ričard Lavlje Srce]]
Posle pobede nad pobunjenicima, ponovo se pojavljuju napetosti u odnosima sa ocem od [[1180]]. do [[1183]]. Ričard odbija da prizna princa Henrika Mladog Kralja kao naslednika prestola. Ričardova braća su napala Akvitaniju 1183. s ciljem da Ričarda privedu poslušnosti. Međutim Ričard je sa svojom vojskom uspevao da odoli svim napadima, a osim toga je izuzetno surovo pogubio zarobljenike. Princ Henrik Mladi Kralj je umro jula [[1183]], pa je konflikt nakratko bio zaustavljen. Ponovo uzaludno napadaju Ričarda sve do [[1186]], kada je umro još jedan Ričardov brat Žofroa . Ričard je postao najstariji sin i time naslednik krune, ali još uvek se borio sa ocem Henrikom II.
 
[[Henrik II]] je nameravao [[1188]]. da preda Akvitaniju najmlađem sinučardsinu [[Jovan bez Zemlje|Jovanu bez Zemlje]]. Ričard je bio prinuđen da se udruži sa francuskim kraljem [[Filip II Avgust|Filipom II Avgustom]]. U zamenu za Filipovu pomoć Ričard je obećao da će predati [[Normandija|Normandiju]] i [[Anžu]] Filipu. Ričard je takođe dao zakletvu o vazalnom položaju Filipu novembra [[1188]]. Ričard je pokušao da [[1189]]. sam preuzme tron uz Filipovu pomoć. Pobedio je u bitki smrtno bolesnog Henrika II koji će ga dva dana pred smrt službeno imenovati naslednikom. Henrik je umro [[6.7.]] [[1189]]. a Ričard Lavlje Srce postaje kralj [[3.9.]] [[1189]].
 
== Nasilje protiv Jevreja ==
Linija 54 ⟶ 56:
Taj sporazum je itzazvao pobunu Ričardovog brata [[Jovan bez Zemlje|Jovana bez Zemlje]], koji se nadao da će on biti naslednik.
 
=== OSVAJANJEOsvaja HUNAKipar ===
 
[[Datoteka:RichardSaladin.jpg|thumb|350px|Ričard Lavlje Srce u dvoboju protiv Saladina, engleski prikaz (oko 1340.)]]
 
Na putu prema [[Jerusalim]]u zaustavio se tokom olujnog nevremena na [[Rodos]]u u aprilu [[1191]]. Svoju verenicu Berengariju Navarsku video je samo jednom , nekoliko godina pre venčanja. Ričardova majka je ugovarala venčanje sa kraljem Navare, ocem Berengarije. Kad je [[Berengarija]] sa Ričardovom majkom rođacima krenula za Ričardom desio im se brodolom kraj Kipra. Ričard je na tu vest krenuo u maju sa Rodosa, ali i njegovu flotu je zahvatilo nevreme.
 
Despot Kipra Isak Komnin je zarobio blago sa potopljenih brodova, a i Ričardovu verenicu. Ričard je krenuo da ih spasi. Ričardova flota je stigla [[6.5.]] [[1191]]. do [[Limasol]]a na [[Kipar|Kipru]]. Ričard je zauzeo [[Limasol]]. Despot Kipra Isak Komnin Kiparski pokušao je da zaustavi krstaše, ali bilo je prekasno, pa se vratio u [[Kolosi]]. Isak je zahtevao odlazak krstaša, pa je usledio rat Ričarda i despota Kipra Isaka. Ričardu se pridružio deo plemstva Kipra nezadovoljnog Isakovom vlašću. Ričardova vojska je bila veća i bolje opremljena, tako da je Ričard pobedio.
Linija 77 ⟶ 81:
[[Datoteka:Richard1TombFntrvd.jpg|thumb|250px|right|Grob u Fontevrou]]
 
Evropski status Ričarda 1192. godine je počeo više ličiti na status kriminalca nego onaj kralja Engleske i vojvode Akvitanije. Pošto je na Siciliji u zamenu za novac potvrdio vlast uzurpatora Tankred namesto Konstance žene Svetog Rimskog cara Henrika VI, on se u Englesku nije mogao vratiti niti preko Nemačke niti preko Sicilije pošto je tamo Tankred bio besan zbog ucene. U Austriji je besnio tamošnji vojvoda Leopold zbog Ričardove lične uvrede tokom opsade Akre i zbog obaranja svog rođaka Isaka s vlasti na Kipru. Zbog ovog zadnjeg je bila besna i Vizantija jer je Ričard anektirao i potom prodao Kipar koji je bio pobunjeni Vizantijski teritorij. Poslednji deo priče o omraženosti Ričard je onaj križarski pošto on "beži" iz Svete zemlje zbog zavere brata Ivana i francuskog kralja, ali i zbog ubojstva Jeruzalemskog kralja Konrad 11921992. godine (Konrad je bio bliski rođak [[Filip II., kralj Francuske|Filipa francuskog]], [[Fridrik Barbarosa|Fridrika Barbarose]] i Leopolda Austrijskog) za što će on biti glavni osumnjičeni.
 
Danas se ne zna kojim se putem Ričard hteo vratiti u Englesku kako bi izbegao sve svoje brojne neprijatelje, ali se zna da je loše vreme prisililo Ričarda Lavljeg Srca da pristane na [[Krf]]u, koji je bio deo Vizantije. Car Vizantije je bio ljut zbog Ričardove aneksije Kipra, pa on beži incognito prerušen u piratskom brodu sa Krfa . Doživio je brodolom kraj Akvileje, pa je bio prinuđen također incognito da krene na kopneni put kroz centralnu Evropu. Išao je prerušen, ali to mu nije pomoglo. Pred Božić [[1192]]. između Beča i moravske granice vojvoda [[Leopold V Austrijski]] zarobljava Ričarda i optužuje ga za smrt jeruzalemskog kralja Konrada.
Linija 84 ⟶ 88:
 
== Kasnije godine i smrt ==
Tokom Ričardova odsustva [[Jovan bez Zemlje]] je bio de facto regent koji se pokušavaš proglasiti kraljem. Kad se vratio Ričard mu je oprostio i imenovao ga naslednikom nakon čega se vratio nazad svom ratu s Francuskom kojom tada vlada [[Filip II., kralj Francuske|Filip II]]. Rat u Francuskoj koštao je jako mnogo. Stvorio je mini savezništava protiv francuskog kralja s flandrijskim vojvodom, grofom Burgonje i kraljom Navare protiv francuskog kralja. U sklopu tog rata Ričard je uspeo organizirati 1198. godine krunidbu svog nećaka [[Oton IV|Otona IV]] za protukralja Nemačke.
 
Ričard Lavljeg Srvca nije poginuo u borbi protiv Francuza nego u nekoj maloj opsadi protiv pobunjeničkog zamka. Nije imao dece, pa ga je u engleskom dvorskom puču nasledio brat [[Jovan bez Zemlje]] koji je tako preskočio na vlasti službenog naslednika Artura koji je tada imao samo 12 godina. Navodno to je bila želja umirućeg Ričarda koji je tako poništio svoj raniji testament. Tu promenu francuske teritorije pod vlašću Engleske nisu prihvatile pa su za svog vladara izabrale Artura.