Giotto di Bondone – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene 89.201.247.136 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika 217.246.6.207 oznaka: vraćanje |
Poništena izmjena 41249411 korisnika Edgar Allan Poe (razgovor) oznake: poništenje vraćena izmjena |
||
Red 36:
Po jednoj legendi je Giotto jednog dana naslikao muhu na jednom djelu majstora [[Cimabue]]a koja je izgledala toliko uvjerljivo da ju je ovaj pokušavao otjerati. Na kraju mu je priznao da ga je nadvisio.
Giotto se spominje i u [[Giovanni Boccaccio|Boccacciovom]] [[Decameron|Dekameronu]], (6. dan, 5. priča); i u [[Dante Alighieri|Danteovoj]] u „[[Divina Commedia|Božanstvenoj komediji]]“.
Pjesnik [[Francesco Petrarca]] je od njega dobio kip [[Marija (majka Isusova)|Djevice Marije]], a i [[Michelangelo Buonarotti|Michelangelo]] se nadahnuo njegovim djelom u crkvi ''Santa Croce'' u Firenci.
== Djela ==
Giottov opus obrađuje religiozne teme te se smatra osnivačem taijanskog slikarstva, posebno toskanskog slikarstva [[
[[Datoteka:Giotto di Bondone 063.jpg|lijevo|thumb|200px|Ciklus fresaka Svetog Franje Asiškog u Firenci - svod.]]
Uporabom nove ikonografije i novoga [[Likovna umjetnost|likovnog govora]] ostvaruje velik ciklus od 28 [[Freska|fresaka]] iz života [[Sv. Franjo|sv. Franje]] u gornjoj crkvi u [[Assisi]]ju, poslije [[1297|1297.]] g. Tim slikama se Giotto ustoličio kao najvažniji slikar gotike. On je prvi uskladio prizor slike sa stajalištem gledaoca, te je prostor slike povezao s prostorom gledaoca (tako što je sliku spustio na očište promatrača). Likovi na tim slikama čvrsto stoje na zemlji, uobličeni su i vladaju prostorom trodimenzionalni, a ne plošni. Giotto je prvi u evropskom slikarstvu krenuo u izražavanje osjećaja u stvarnom životu putem svojih likova.
Nadilazio je ikonografske norme bizantskog sliakrstva koje su utjecale na generacije slikara. Uveo je realizam u slikarstvo; dok je konvencionalno slikarstvo do tada imalo dvodimenzionalne figure, Giotto je uveo plastično modelirane figure u jednoj prostoriji sa perspektivom, koje imaju odnos jedna sa drugom. Dajuči im širinu, podario im je prirodni volumen i težinu. To se već naslučuje u križanju bazilike Santa Maria Novella u Firenci, jednom od njegovih ranijih radova. Po Vasariju je njegovo modeliranje [[Sveti Franjo Asiški|Svetog Franje Asiškog]] nekim kritičarima bilo čak prestvarno te stoga presvjetovno. Giotto je bio prvi veliki individualni gotički majstor, ujedno uzor nadolazećim slikarima renesanse.
Linija 52 ⟶ 50:
[[Datoteka:Giotto - Scrovegni - -18- - Adoration of the Magi.jpg|desno|thumb|200px|'''Poklonstvo kraljeva''', freska iz ''kapele Scrovegni'' u Padovi.]]
Giottovo glavno djelo je veliki ciklus freska u kapeli '''Cappella degli Scrovegni''' u [[Padova|Padovi]], koji sadrži preko 100 scena iz života Marije i [[Isus]]a, te koji je nastao od 1304. do 1306. Jedna slavna scena iz ciklusa je ona u kojoj Sveta tri kralja koja promatraju zvijezdu koja liči na komet. Poznata je i „Ognissanti“ Sveta Marija. Zanimljivo, plavu boju je u tom ciklusu slabo koristio, vjerojatno stoga je teško bilo proizvesti plave pigmente.
Svojim djelima Giotto je dao dojam dodirljivosti i dubinskog prostora. Bio je prvi umjetnik koji je pokušao ostvariti perspektivski krajolik i građevine. Neka djela koja se pripisuju njemu možda su zapravo djela njegovih učenika. Po jednoj legendi je predstavniku pape, koji je htio probu njegova umijeća, jednostavno ručno nacrtao savršen krug („Giottov O“).
Linija 58 ⟶ 56:
Djelomice su očuvane i freske u kapelama [[firenca|firentinske]] crkve '''Sta Croce''', dok su u [[Rim]]u i [[Napulj]]u potpuno propale. Osim fresaka slikao je u [[tempera|temperi]] i u [[Uljene boje|ulju]] na dasci, te oslikavao [[Raspelo|raspela]] u kojima je bliži tradicionalnim rješenjima ('''[[Madona u slavi]]''').
Nasljeđuje [[Arnolfo di Cambi|Arnolfa di Cambija]] na izgradnji [[Firentinska katedrala|firentinske
== Galerija odabranih djela ==
Linija 76 ⟶ 74:
== Izvori ==
* Gina Pischel, '''Opća povijest umjetnosti 1.''', Mladost, Zagreb, 1975
* Dr. Jadranka Damjanov, '''Likovna umjetnost 2.''', Školska Knjiga –
* Više autora, '''Opća povijest umjetnosti''',
* '''Enciklopedija likovnih umjetnosti''',
* Gilles Plazy & Jean Lacouture, '''Povijest umjetnosti u slikama''', Leo-Commerce, d.
* H. W. Janson, ‘’’Art History’’’, Thames & Hudson, [[London]], 1997.
* Several Authors, ‘’’History Of Western Art’’’, McGraw Hill, [[New York]], 2001.
| |||