Ijekavski izgovor – razlika između verzija

'''Ijekavski''' ili '''''jekavski izgovor''''' (također '''ijekavica''' ili '''''jekavica''''', '''ijekavština''' ili '''''jekavština'''''), jedan je od dvaju (prvi je [[Ekavski izgovor|ekavski od. ekavica]]) izgovora [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog standardnog jezika]] (treći, nestandardni, jeste [[Ikavski izgovor|ikavski od. ikavica]]) u kojem je [[praslavenski]] samoglasnik [[jat]] (''ě'') zamijenjen u kratkim slogovima sa ''je'' [[međunarodna fonetska abeceda|<nowiki>[</nowiki>je<nowiki>]</nowiki>]] (''djèca'', ''bjèžati'', ''sjȅna''), a u dugim slogovima sa ''ije'' [[međunarodna fonetska abeceda|<nowiki>[</nowiki>jeː<nowiki>]</nowiki>]] (''dijéte'', ''bijȇg'', ''vijéće''). Ijekavski izgovor [[štokavsko narječje|štokavskog narječja]] raširen je u štokavskim govorima u sjevernoj [[Dalmacija|Dalmaciji]], [[Lika|Lici]], [[Kordun]]u, [[Banovina|Banovini]] i velikim dijelovima [[Slavonija|Slavonije]] i [[Baranja|Baranje]], zatim u sjeverozapadnoj [[Bosna|Bosni]], istočnoj Bosni i istočnoj [[Hercegovina|Hercegovini]], [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i jugozapadnoj [[Srbija|Srbiji]]. Jekavski izgovor [[čakavsko narječje|čakavskog narječja]] iznimka je tek za [[lastovski dijalekt|lastovski]] ili [[jekavskočakavski dijalekt]], gdje ''ě'' daje ''je'' i u kratkim i u dugim slogovima. Ijekavski izgovor značajka je [[bosanski|bosanskohercegovačkog]], [[crnogorski|crnogorskog]] i [[hrvatski|hrvatskog]] varijeteta srpskohrvatskog standardnog jezika, dok u [[srpski|srpskom]] varijetetu supostoji uz [[ekavski izgovor]].