Nacionalni park Paklenica – razlika između verzija

Uz [[Nacionalni park Sjeverni Velebit]] ([[Hajdučki i Rožanski kukovi]]), dijelovi Paklenice upisani su na [[UNESCO]]-v popis mjesta svjetske baštine u Evropi kao dio zajedničke svjetske baštine 1318 zemalja pod nazivom „Bukove„[[Iskonske prašumebukove ušume KarpatimaKarpata i drugimdrugih područjimaregija Europe”Evrope]]”. Riječ je o 2031 hektaru šume na lokacijama Suva draga - Klimenta i Oglavinovac - Javornik. Posebnost proglašenih iskonskih [[Bukva|bukovih šuma]] temelji se na njihovoj izvornosti, geografskom položaju, starosti i veličini<ref>[https://www.hina.hr/vijest/9534468 Bukove šume Sjevernog Velebita i Paklenice na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine - hina.hr 7. srpnja 2017.]</ref>.

U posljednja dva milenijuma pne, u [[Bronzano doba|bronzanom dobu]], područje su naseljavali pripadnici [[Iliri|ilirskog]] plemena [[Liburni|Liburna]]. Tada su nastale suhozidne građevine ([[Gradina|gradine]]). Mogle su poslužiti kao zaklon stanovništvu iz okolnih zaseoka u slučaju opasnosti, a neke su bile i trajna naselja u kojima su stolovali lokalni moćnici. Ujedno su nadzirale važne stočarske i trgovačke puteve koji su kroz Paklenicu ili preko Rujna vodili u Velebit i preko njega u [[Lika|Liku]]. Neke od njih služile su za nadziranje plovidbe. Danas su razrušene, ali ponegdje je još moguće vidjeti prstenaste nasipe mjestimično visoke do nekoliko metara. U neposrednoj blizini gradina često se nalaze [[Tumuli|grobne gomile]] – nakupine velikog okruglog kamena pod kojima su, u grobnim škrinjama načinjenim od kamenih ploča, bili pokapani tadašnji moćnici. Većina ih je raskopana i grobovi opljačkani, ali ih je još ponegdje moguće uočiti, kao na području zaseoka Ljubotić iznad Tribanj-Kruščice.