Tvrtko I Kotromanić – razlika između verzija

Zajedno sa srpskim knezom [[Lazar Hrebljanović|Lazarom Hrebljanovićem]] porazio je [[Oblasni gospodar|oblasnog gospodara]] [[Nikola Altomanović|Nikolu Altomanovića]] [[1373]]. i proširio se na područja [[Drina|Drine]] i [[Lim (rijeka)|Lima]]. Početkom [[1377]]. od [[Balšići|Balšića]] je preoteo Trebinje, Konavle i Dračevicu. U njegovoj državi bilo je područje ranije države Nemanjića. Na taj način je stekao uslove da preuzme i obaveze ranijih srpskih vladara u međunarodnim okvirima, naročito u odnosima sa Dubrovnikom. Tvrtko je imao i formalne uslove da to učini. Nakon smrti cara [[Uroš]]a, potkraj [[1371]]. godine, on se javio kao pretendent za upražnjenu srpsku krunu imajući i direktno srodstvo preko bake Jelisavete sa dotadašnjom vladarskom lozom [[Nemanjići]]ma. [[Krunisanje Tvrtka I Kotromanića za kralja Bosne 1377|Krunisanje Tvrtka I]] izvršeno je [[1377]] godine u manastiru [[Manastir Mileševa|Mileševa]] ili u mjestu [[Mile]], nedaleko od [[Visoko]]g, u srednjoj Bosni. [[Mavro Orbin]] u svome dijelu [[Kraljevstvo Slovena]] navodi da je Tvrtko okrunjen "od strane mitropolita samostana Mileševe i njegovih monaha u crkvi pomenutog mjesta".<ref>Mavro Orbin, ''Kraljevstvo Slovena'', prev. Zdravko Šundrica, Beograd 1968, 151.</ref> To je jedina informacija koja direktno govori o ovom događaju. Ona je kamen spoticanja o mjestu Tvrtkovog krunisanja. Uglavnom je srpska istoriografija povezuje sa manastirom Mileševa kod Prijepolja. U svečanoj [[Povelja Tvrtka I Dubrovniku|povelji Dubrovčanima]] od 10. aprila 1378. kaže: "... i idoh v srbskuju zemlju ... i tamo šdšu mi vjenčan bih bogom darovanim mi vijencem na kraljevstvo praroditelj mojih", tj. Nemanjića.<ref name="a"/> Navedena informacija nedvosmisleno ukazuje dana sedvostruko krunisaokrunisanje. "u srpskim zemljama" Nemanjića, koje priznaje za "praroditelje svoje", međutim, međuMeđu bosanskohercegovačkim historičarima prihvaćeno je u izvorima neutemeljeno mišljenje da se krunidba odigrala [[1377.]] godine u [[Mile|Milima]] (današnjim [[Arnautovići]]ma), kod [[Visoko]]g. To je jedini samostan svetog Nikole kojeg spominje upravo Mavro Orbini. Kako se u povelji navodi mjesto krunisanja u ''srbskoj zemlji'', a na kraju povelje se srpska zemlja odvaja od Bosne i Primorja, to ukazuje na Mileševu kao mjesto krunisanja.