Dobro – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje |
||
Red 6:
Dobro je tumačeno i sa [[Filozofija|filozofskog]] i sa [[religija|religijskog]] aspekta. U [[hrišćanstvo|kršćanskoj]], židovskoj i [[islam]]skoj [[religija|religiji]] najviše je dobro [[Bog]]. Sve velike religije poručuju dobra djela kao put do vrhunskog dobra. U svakoj monoteističkoj religiji nalazimo pravila, upute za ponašanje. Religija smatra da suštinu dobrog čovjeka čini ljubav prema Bogu i prema čovjeku. Dobro je jedan od centralnih etičkih, to jest, filozofskih pojmova. S tim u vezi je i dobro djelovanje koje nas približava vrhunskom dobru. Mnogi filozofi su se bavili pitanjem vrline i dobra. [[Sokrat]] je smatrao da se vrlina može naučiti, odnosno da je ona znanje. Tvrdio je da čovjek mora znati što je dobro (ideja dobra), da bi isto i činio. I [[Platon]] vidi dobro kao vrhovnu ideju prema kojoj svi teže. Prema njemu za dobru [[Država|državu]] potrebne su četiri vrline: mudrost, pravednost, hrabrost i umjerenost. [[Aristotel]] ne govori o općoj ideji dobra nego o pojedinačnom dobru čovjeka. Za njega je najveća vrlina sredina između dviju krajnosti (zlatna sredina).
U [[Etika|etici]] je poznato hedonističko i utilitarističko shvaćanje dobra. [[Hedonizam]] ističe ugodu, osjećaj zadovoljstva, kao najveće dobro. Smatra da taj osjećaj upravlja našim životom i da sve što mislimo i činimo je usmjereno prema osjećaju ugode. J.S.Mill, predstavnik utilitarističkog shvaćanja, dobra smatra da nije važna količina ugode, nego kvaliteta, zbog toga je krajnji cilj korist (lat. utilis = koristan). Ovo gledište smatra da svako djelo procjenjujemo prema posljedicama, štetnosti i korisnosti, jer to dovodi do sreće pojedinca, a time i do sreće cijele zajednice. Ovakvo mišljenje izaziva dilemu: kada i koliko individualne koristi mogu biti i koristi društva?Dobro je kad je meni dobro.
== Vanjski linkovi ==
| |||