Jovan Dučić: Razlika između izmjena

(Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.8)
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
 
== Biografija ==
O godini rođenja postoje sporovi i nejasnoće. Pero Slijepčević navodi da je Dučić rođen, najvjerojatnije, 1872. u Trebinju. Veći broj istraživača tvrdi da je rođen 1874. [[Svetozar Ćorović]] u svojim sjećanjima navodi (prema M. Miloševiću, ''Rani Dučić'') da je Dučićeva godina rođenja 1872. Datum rođenja bi mogao biti 15 lipnja ili 15 . srpnja. [[Srpska akademija znanosti i umjetnosti|SANU]] kao datum rođenja navodi 5/17. veljača 1871.
 
Dučićev otac Andrija bio je trgovac. Poginuo je u Hercegovačkom ustanku [[1875]]. godine, a pokopan u [[Dubrovnik]] u. Majka Jovanka je umrla 1900. године.Pored Jovana i Milene imala je dvoje djece iz prvog braka s Šćepanom Glogovcem (Ristu i Soku). Osnovnu školu učio je u mjestu rođenja. Kada se obitelj preselila u [[Mostar]], upisuje trgovačku školu. Učiteljsku školu pohađa u [[Sarajevo|Sarajevu]] 1890-1891. godine i [[Sombor]] u gdje maturira 1893. učiteljevao je kratko vrijeme po raznim mjestima, između ostalog u [[Bijeljina|Bijeljini]], odakle su ga [[austrougarskaAustrougarska|austrougarske]] vlasti protjerale zbog patriotskih pjesama "Otadžbina" ('''Ne trza te užas b'jede, nit 'te trza užas rana / Mirno spavaš, mila majko, teškim sankom uspavana''') i "Oj Bosno".Zbog njih Dučić biva stavljen pod istragu, a zatim, u svibnju [[1894]]. godine, vlasti ga protjeruju iz grada. Odmah nakon progonstva, pjesnik nije mogao naći učiteljsku službu gotovo nigdje, pa se zapošljava u manastirskoj školi u [[Žitomislići|Žitomisliću]].
 
Kao učitelj radi u Mostaru od 1895. do 1899. Član je društva Gusle. U društvu sa [[Aleksa Šantić|Šantićem]] stvorio je književni krug i pokrenuo časopis [[časopis Zora|Zora]]. Posljednje godine boravka u Mostaru, zajedno s prijateljem i piscem Svetozarom Ćorovićem, uhićen je i otpušten s posla. Iste godine odlazi na studij u Ženevu, na Filozofsko-sociološki fakultet. Proveo je skoro deset godina na strani, najviše u [[Ženeva|Ženevi]] i [[Pariz]] u. Za to vrijeme održava veze s prijateljima piscima iz Mostara, upoznaje [[Jovan Skerlić|Skerlića]] u Parizu, surađuje s mnogim listovima i časopisima (Letopis, Zora, [[Srpske književni glasnik]]). Na ženevskom sveučilištu je svršio prava i potom se vratio u [[Srbija|Srbiju]]. Godine 1907. u Ministarstvu vanjskih dijela Srbije dobiva službu pisara. Od [[1910]]. je u diplomatskoj službi. Te godine postavljen je za atašea u poslanstvu u Carigradu, a iste godine prelazi na isti položaj u Sofiji. Od 1912. do 1927. službuje kao sekretar, ataše, a potom kao otpravnik poslova u poslanstvima u [[Rim]] u, [[Atena|Ateni]], [[Madrid]] ui [[Kairo|Kairu]] ( 1926-1927), kao i delegat u Ženevi u Društvu naroda. Potom je privremeno penzionisan. Dvije godine kasnije vraćen je na mjesto otpravnika poslova poslanstva u Kairu.
 
Biran je za dopisnog člana [[Srpska akademija znanosti i umjetnosti|Srpska kraljevske akademije]], a za redovitog člana izabran je [[1931]]. Sljedeće godine postavljen je za zastupnika u [[Budimpešta|Budimpešti]]. Od 1933. do 1941. prvo je poslanik u Rimu, potom u Bukureštu, (gdje je [[1937]]. Godine postavljen za prvog [[Jugoslavija|jugoslavenskog]] diplomatu u rangu ambasadora u [[Bukurešt]] u), a do raspada Jugoslavije zastupnik je u Madridu.
 
U doba invazije i kasnije okupacije Jugoslavije [[1941]]. godine Jovan Dučić je bio opunomoćeni poslanik kraljevine Jugoslavije u Madridu. Pošto je Španjolska priznala NDH, time prekinuvši diplomatske odnose s Jugoslavijom, u lipnju 1941. Dučić se povukao u neutralnu Portugaliju, u Lisabon odakle je, u kolovozu iste godine otišao u [[Sjedinjene Države|SAD]] u grad [[Gary] ], [[Indijana]], gdje je živio njegov rođak Mihajlo. Od tada do svoje smrti dvije godine kasnije, vodio je organizaciju u [[Ilinois]] u (čiji je osnivač [[Mihajlo Pupin]] [[1914]]. Godinegodine), koja predstavlja srpski dijasporu u Americi. Za to vrijeme pisao je pjesme, političke brošure i novinske članke pogođen razvojem situacije u Jugoslaviji i stradanjem srpske naroda, osuđivao je genocid nad Srbima koji je vršila [[neovisna država Hrvatska|hrvatska]] [[Ustaše|ustaška]] vlada.
 
Umro je 7. travnja 1943. u Garyju. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su iste godine u portu srpskih manastira Svetog Save u [[Libertivil (Ilinois)|Libertivilu]], SAD. Njegova želja je bila da ga sahrane u njegovom rodnom Trebinju. Ova posljednja želja Jovana Dučića ispunjena je [[22. listopada]] [[2000]].
 
Prvu zbirku pjesama objavio je u Mostaru [[1901]]. u izdanju mostarske Zore, zatim drugu u [[Beograd]] u [[1908]]. u izdanju SrpskogSrpske književne zadruge, kao i dvije knjige u vlastitom izdanju, stihovi i pjesme u prozi - "Plave legende" i "Pesme". Pisao je dosta iu [[proza​​|prozi]]: nekoliko literarnih [[esej]] a i studija o piscima, [[Blago cara Radovana]] i pjesnička pisma iz [[Švicarska|Švicarske]], [[Grčka|Grčke]], [[Španjolska|Španjolske]] itd.
 
== O Dučićevoj poeziji ==
Anonimni korisnik