Holokaust u Litvaniji – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 18:
U periodu rata postojala su ograničena nastojanja da se spasi progonjeno stanovništvo. U periodu od 16. jula do 3. avgusta 1940. godine počasni [[konzul]] [[Holandija|Holandije]] u Kaunasu Jan Zvartendijk je za 2.200 Jevreja osigurao treću destinaciju na karipskom ostrvu [[Curaçao|Kurasao]] (koloniji koja nije tražila ulazne vize) i u [[Surinam]]u (koji je tada još bio holandska kolonija). Funkcioner [[japan]]ske vlade Čiune Sugiara, koji je služio kao zamjenik konzula u Kaunasu, izdao je 6.000 tranzitnih viza za putovanje japanskim teritorijem litvanskim Jevrejima čime je ugrozio svoj i živote članova vlastite porodice.<ref>{{cite news |title=Japan's Abe seeks Baltic support against North Korea |language= en |publisher= AFP|date=14 January 2018 |url =https://www.yahoo.com/news/japan-pm-heads-europe-amid-n-korea-tensions-035714841.html |access-date =14 January 2018 }}</ref> Izbjegli Jevreji bili su građani ukupiranih dijelova Poljske i Litvanije.
===Događaji u okviru Holokausta u Litvaniji===
Današnji litvanski lučki grad [[Klaipeda]] (na [[Njemački jezik|njemačkom]] poznat kao Memel) kroz istoriju je bio dio [[Hanza|Hanzeatskog saveza]] pa je sve do 1918. pripadao [[Njemačko carstvo|Njemačkom carstvu]] kao dio [[Istočna Pruska|Istočne Pruske]]. U periodu litvanske međuratne nezavisnosti grad je uživao određeni nivo autonomije i bio je pod patronatom [[Liga naroda|Lige naroda]]. Kada su grad 15. matra 1939. godine zauzele njemačke snage u njemu je živjelo oko 8.000 Jevreja koji su pobjegli u tada još uvijek slobodan dio Litvanije gdje ih je većina stradala nakon invazije u junu 1941. godine.
Hronološki se genocid u Litvaniji može podijeliti na tri faze od kojih je prva trajala od ljeta pa do kraja 1941., druga od decembra 1941. do marta 1943. i treća od aprila 1943. do jula 1944. godine.<ref name="Bubnys_vanished205-206">{{cite book|first=Arūnas |last=Bubnys |chapter=Holocaust in Lithuania: An Outline of the Major Stages and Their Results |title=The Vanished World of Lithuanian Jews |publisher=Rodopi |year=2004| isbn=978-90-420-0850-2 |chapter-url=https://books.google.com/books?id=mdXRKbcyi5oC&pg=PA205 |pages=205–206}}</ref>
Većina litvanskih Jevreja stradala je u prvoj fazi Holokausta u prvim mjesecima okupacije i prije kraja 1941. Sile osovine napale su Sovjetski Savez 22. juna 1941. što se poklopilo i sa takozvanim Junskim ustankom u Litvaniji. Prije dolaska samih njemačkih okupacionih snaga Litvanski je dobrovoljački front i sam napao sovjetske snage, preuzeo vlast u nekoliko gradova, započeo širenje antisemitističke propagande i počinio masakre nad litvanskim Jevrejima i Poljacima. U noći sa 25. na 26. jun [[Algirdas Klimaitis]] je naredio svojim snagama od 800 ljudi da započnu [[Pogrom u Kaunasu]]. Komandant SS-a Franc Valter Staleker je 28. juna 1941. tvrdio kako je tom priliko ubijeno 3.800 žrtava u samome gradu i oko 1.200 u regionu oko grada.<ref>{{cite book | first=Zvi |last=Gitelman |author-link =Zvi Gitelman | title =Bitter Legacy: Confronting the Holocaust in the USSR | year =1998 | publisher =Indiana University Press | isbn =0-253-33359-8| url =https://books.google.com/books?id=USW9-xQ85FwC&pg=PA97 | pages =97, 102}}</ref> Klimaitisove snage uništile su nekoliko sinagoga i oko 60 jevrejskih kuća. U revizionističkim nastojanjima od 1990-ih godina broj žrtava koji navodi Staleker dovođen je u pitanje kao preterano velik.
Njemački odredi smrti, [[Einsatzgruppen|Ajnzacgrupe]], slijedile su nastupajuću njemačku armiju pa su već u junu i oni započeli organizovati ubistva Jevreja.<ref name="Porat159"/> Prvi zabilježeni zločin ovih odreda dogodio se 22. juna 1941. godine u pograničnom gradu Gargždaju koji je bio jedno od najstarijih jevrejskih naselja u zemlji i na svega 18 kilometara od Memela koji su Nijemci ponovo zauzeli. Oko 800 Jevreja je ubijeno u događaju koji je poznat kao Gargždajski masakr. U masakru je stradalo i oko 100 ne-Jevreja, mnogi jer su pokušali da pomognu svojim jevrejskim komšijama.<ref name="Porat161"/><ref name="MacQueen_context"/>
Zbog vrlo ranog i brzog progona mnoge litvanske jevrejske žrtve nikada nisu živjele u getima ili bile deportovane u koncentracione logore koji su u to vrijeme tek osnivani. Većina žrtava ubijena je u jamama u blizini mjesta boravka u ozloglašnim masovnim ubistvima kao što su Masakr u Kaunasu 29. oktobra 1941. koji je izvršen u šumi pored grada ili sličan zločin u Vilniusu.<ref name="Porat159"/> Do 1942. reživjelo je još oko 45.000 Jevreja, većinom oni koji su poslani u geta ili koncentracione logore.
U drugoj fazi Holokaust u Litvaniji je usporen i njemačke su okupacione snage odlučile da koriste jevrejski prisilni rad za održavanje ratne ekonomije. U trećoj fazi Holokaust je još jednom intenziviran i u njoj su likvidirani preostali zarobljenici logora i jevrejskih geta.
Dva su faktora doprinijela rapidnom uništenju jevrejske zajednice u Litvaniji. Prvi je bio značajan nivo podrške „de-jevrejizaciji” među litvanskim masama dok je drugi bio rani njemački plan za kolonizaciju Litvanije koja je dijelila granice sa Istočnom Pruskom.
==Reference==
|