Pećka patrijaršija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.8
Rescuing 1 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.8
Red 14:
[[Datoteka:Joanikije2.jpg|thumb|175px|[[Logotet]] [[Dušan Nemanjić|kralja Dušana]] i prvi srpski patrijarh [[Joanikije II]].]]
 
Nakon što je kralj [[Stefan Dušan]] iskoristio nemire u Vizantiji, osvojio neke teritorije i proglasio se za [[car]]a Srba i Grka u [[Skoplje|Skoplju]] [[1346]]. godine, pećka [[arhiepiskopija]] je proglašena [[patrijaršija|patrijaršijom]]. Ukazom cara Dušana arhiepiskop [[Joanikije II|Joanikije]] postaje njen prvi patrijarh. Joanikije je bio je prvi crkveni poglavar koji nije potekao iz redova [[iguman]]a ili [[hilandar]]skog bratstva, već je bio [[logotet]] kralja Dušana, šef carske kancelarije.<ref name="vesti">[{{Cite web |title=Prvi patrijarh |url=https://www.vesti-online.com/Stampano-izdanje/19-01-2010/Feljton/22317/Prvi-patrijarh- Prvi|access-date=2011-08-21 patrijarh]|archivedate=2021-03-08 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20210308012258/https://www.vesti-online.com/ |deadurl=yes }}</ref> U sastav nove patrijaršije su ušle i mitropolije u osvojenim grčkim oblastima, kao i [[Sveta gora]], do tada pod suverenitetom [[carigradska patrijaršija|vaseljenske patrijaršije]]. Tada vaseljenski patrijarh [[Kalist I Carigradski|Kalist]] baca anatemu na cara Dušana, Joanikija i srpsko sveštenstvo.<ref name="vesti"/>
 
Nakon turskog osvajanja [[Smederevo|Smedereva]] i [[Srpska Despotovina|Srpske despotovine]] ([[1459]]), pećka patrijaršija prestaje da postoji, odnosno biva pripojena [[Ohridska arhiepiskopija|Ohridskoj arhiepiskopiji]] ([[1463]]), čiji deo ostaje narednih sto godina.
Red 32:
Pećki patrijarh [[Arsenije III Čarnojević]] (stolovao od [[1674]]-[[1690]]) je bio izuzetno angažovan u [[veliki bečki rat|austro-turskom ratu]] na strani [[Austrijsko carstvo|Austrije]]. Nije bio sklon [[Makarije Sokolović|makarijevskoj]] politici i saradnji sa [[Carigrad]]om, čak je pretio [[izopštenje]]m iz Crkve svima koji su u vezi sa Turcima.<ref>[http://www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/corovic/istorija/6_8_l.html Vladimir Ćorović, Istorija Srba, Velika seoba Srba u Austriju]</ref> Nakon poraza Austrije, plašeći se osvete Turaka, Crnojević predvodi [[Kosovo|kosovske]] Srbe u [[Velika seoba Srba|Veliku seobu]] ka Ugarskoj. Posle velike seobe Srba, 1690. godine, kosovsko-metohijsko stanovništvo je vrlo razređeno.<ref name="Cvijić">[http://www.promacedonia.org/serb/cvijc/cvijic_balkansko_poluostrvo_1.pdf Jovan Cvijić, Balkansko poluostrvo i Južnoslovenske zemlje (1. deo)]</ref>
 
Par decenija kasnije, njegov naslednik [[Arsenije IV Jovanović]] (patrijarh od [[1725]]-[[1737]]) se povodi za istom politikom pomaganja Austriji u borbi protiv Otomanske države. Godine [[1737]]. izbija novi [[Rusko-austrijsko-turski rat (1735–1739)|austrijsko-turski rat]] ([[1737]]-[[1739]]), tokom kojeg se kosovski Srbi na poziv pećkog patrijarha ponovo dižu na ustanak, u želji da se priključe austrijskoj [[Kraljevina Srbija (1718-39)|pokrajini Srbiji]]. Ali, kao i u slučaju njegovog prethodnika, Austrija ubrzo doživljava poraz te Arsenije IV predvodi drugu [[Velike seobe Srba|veliku seobu Srba]] na sever, u [[Ugarska|Ugarsku]]. Usled ovih migracija, srpsko stanovništvo na Kosovu krajem [[18. vek]]a postaje manjinsko.<ref name="Bebler">[http://www.pescanik.info/content/view/2171/66/ Anton Bebler, Propuštena prilika]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>
 
Političko angažovanje pećke patrijaršije u [[Austro-Turski ratovi|Austro-Turskim ratovima]] je ubrzalo odluku [[Porta|Porte]] da ukine ovu crkveno-političku instituciju.<ref name="Bogdanović"/> 11. septembra [[1766]]. godine [[sultan]] je izdao [[Berat (povelja)|berat]] kojim se: