Heparin – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.8
Red 50:
 
== Struktura heparina ==
Prirodni heparin je polimer sa [[molekulska masa|molekulskom masom]] u opsegu od 3 [[Jedinica atomske mase|kDa]] do 30 kDa, mada je prosečna molekulska težina većine komercijalnih heparinskih preparata u opsegu od 12 kDa do 15 kDa.<ref name=Francis>{{cite book | author= Francis CW, Kaplan KL | chapter = Chapter 21. Principles of Antithrombotic Therapy | editor = Lichtman MA, Beutler E, Kipps TJ, ''et al'' | title = Williams Hematology | edition = 7th | year = 2006 | url=http://www.accessmedicine.com/content.aspx?aID=2138678 | isbn=978-0071435918}}</ref> Heparin je član [[glikozaminoglikan]]ske familije [[ugljeni hidrat|ugljenih hidrata]] (koja obuhvata blisko srodni molekul [[heparan sulfat]]) i sastoji se od varijabilno sulfatisane ponavljajuće [[disaharid]]ne jedinice.<ref>{{cite web | last = Bentolila | first = A. ''et al.'' | title = Synthesis and heparin-like biological activity of amino acid-based polymers | publisher = Wiley InterScience | url = http://www3.interscience.wiley.com/cgi-bin/abstract/75500237/ABSTRACT?CRETRY=1&SRETRY=0 | format = Subscription required | accessdate = 10. 3. 2008. | archivedate = 2016-02-08 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20160208032643/http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/1099-1581(200008/12)11:8/12%3C377::AID-PAT985%3E3.0.CO;2-D/abstract?wol1URL=%2Fdoi%2F10.1002%2F1099-1581%28200008%2F12%2911%3A8%2F12%3C377%3A%3AAID-PAT985%3E3.0.CO%3B2-D%2Fabstract&regionCode=US-CA&identityKey=eb336f15-bbcc-422c-94b3-3909d6e16dd9 | deadurl = yes }}</ref> Glavne disaharidne jedinice heparina su prikazane ispod. Najčešća disaharidna jedinica se sastoji od 2-O-sulfatisane [[iduronska kiselina|iduronske kisleline]] i 6-O-sulfatisanog, N-sulfatisanog glukozamina, IdoA(2S)-GlcNS(6S). Na primer, to čini 85% heparina iz goveđih pluća i oko 75% tog iz svinjske crevne sluzokože.<ref>{{cite journal | author= Gatti, G., Casu, B. ''et al.'' | title = Studies on the Conformation of Heparin by <sup>l</sup>H and <sup>13</sup>C NMR Spectroscopy | journal= Macromolecules | year=1979 | volume=12 | issue=5 | pages=1001–1007 | url=http://pubs.acs.org/doi/abs/10.1021/ma60071a044 |format=PDF| doi = 10.1021/ma60071a044}}</ref> Ispod nisu prikazani retki disaharidi koji sadrže 3-O-sulfatisani glukozamin (GlcNS(3S,6S)) ili slobodnu amino grupu (GlcNH<sub>3</sub><sup>+</sup>). Pod fiziološkim uslovima, [[estar]] i [[amid]] sulfatne grupe su deprotonisane i privlače pozitivno naelektrisane jone čime se formiraju heparinske soli. U toj formi se heparin obično koristi kao [[antikoagulans]].
 
Jedna jedinica heparina („[[Vilijam Henri Hovel|Hovelova]] jedinca“)<ref>{{cite web|url=http://circ.ahajournals.org/content/69/6/1198.full.pdf |title=Heparin: the contributions of William Henry Howell|publisher=|year=}}</ref> je količina aproksimativno ekvivalentna sa 0.002&nbsp;mg čistog heparina, i to je količine neophodna za održavanje 1 mL krvnog fluida tokom 24 sata na 0&nbsp;°C.