Gravitacija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Rescuing 3 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.8
Red 12:
== Povijest ==
 
Iako je sila teža stalno prisutna, a već je i [[Klaudije Ptolemej|Ptolemej]] (oko 150.) naslućivao da postoji neka [[sila]] koja je uzrok održavanju [[planet]]a na njihovim stazama ([[Planetarna putanja|planetarnim putanjama]]), trebalo je više od 15 stoljeća da se te dvije pojave međusobno povežu i izgradi pojam gravitacije. Prvi korak u rješavanju problema padanja tijela učinio je u 17. stoljeću [[Galileo Galilei]].<ref name=Ball_Piza>{{cite journal |last=Ball |first=Phil |date=June 2005 |title=Tall Tales |journal=Nature News |doi=10.1038/news050613-10 }}</ref> Matematičkom analizom pokusa napravljenih u [[Pisa|Pisi]], Galilei je utvrdio da je [[ubrzanje zemljine sile teže]] bilo kojega padajućeg tijela na površini Zemlje konstantno i da je jednako za sva tijela.<ref>{{cite web |author=M.C.W.Sandford |publisher= Rutherford Appleton Laboratory |title=STEP: Satellite Test of the Equivalence Principle |url=http://www.sstd.rl.ac.uk/fundphys/step/ |date=2008 |accessdate=2011-10-14 |archivedate=2011-07-16 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110716165920/http://www.sstd.rl.ac.uk/fundphys/step/ |deadurl=yes }}</ref>
 
=== Aristotelove pretpostavke ===
Red 81:
U Newtonovoj teoriji gravitacije osnovni postulati jesu [[apsolutni prostor i vrijeme]]. Međutim, razradivši (1905.) svoju teoriju relativnosti, [[Albert Einstein]] je uvidio da je pojam apsolutnoga vremena, koji je na prvi pogled potpuno logičan, zapravo neodrživ. Da bi se usporedilo [[vrijeme]] između dvaju promatrača u različitim sustavima referencije, potrebno je poslužiti se nekim signalom. Jedini je fizikalno moguć način upotreba svjetlosnoga signala. No kako je [[brzina svjetlosti]] konstantna i neovisna o sustavu promatranja, Einstein je pokazao da vrijeme mora zavisiti o sustavu. Vrijeme je, a prema tome i pojam istodobnosti dvaju događaja, relativno. Tretirajući vrijeme kao varijablu ekvivalentnu prostornim varijablama, Einstein je, slijedeći put što ga je pokazao [[Hermann Minkowski]], izgradio pojam četverodimenzionalnoga prostora – [[Prostorvrijeme|prostorno vremenskoga kontinuuma]]. Geometriju takva prostora određuje [[materija]], a gravitacija je samo posljedica geometrije fizikalnoga prostora. Drugim riječima, gravitacija je samo posljedica činjenice da kontinuum prostorvrijeme nije ravan, nego [[Zakrivljenje|zakrivljen]]. Čestica materije ubačena u svemir ne bi se gibala po pravcu, kako to traže Newtonove jednadžbe, nego po geodetskoj liniji, koja predstavlja vremenski najkraću stazu između bilo kojih dviju točaka u svemiru. Zrake [[svjetlost]]i također se ne šire pravocrtno, nego se i one savijaju u gravitacijskom polju ([[gravitacijske leće]]).
 
Einsteinova teorija gravitacije prelazi u aproksimaciji u [[Klasična mehanika|klasičnu teoriju]], a kako su posljedice [[Teorija relativnosti|teorije relativnosti]] vrlo malene, to je [[pokus]]om teško dokazati njezinu ispravnost.<ref>{{cite web |url=http://www.black-holes.org/relativity6.html |title=Gravity and Warped Spacetime |publisher=black-holes.org |accessdate=2010-10-16 |archivedate=2011-06-21 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110621005940/http://www.black-holes.org/relativity6.html |deadurl=yes }}</ref><ref>{{cite web |title=Lecture 20: Black Holes—The Einstein Equivalence Principle |author=Dmitri Pogosyan |url=http://www.ualberta.ca/~pogosyan/teaching/ASTRO_122/lect20/lecture20.html |publisher=University of Alberta |accessdate=2011-10-14}}</ref> Dosadašnji eksperimentalno dobiveni podatci, kao npr. oni o odstupanju stvarne putanje Merkura oko Sunca od putanje koju daje klasična teorija, ili pak oni o savijanju zraka svjetlosti u gravitacijskom polju Sunca ([[Crveni pomak|pomak prema crvenomu dijelu spektra]]), u skladu su s Einsteinovom teorijom gravitacije. Einsteinova teorija gravitacije je složena, pa je bilo više pokušaja da se nađu jednostavniji principi na kojima bi se mogla izgraditi teorija gravitacije. Najviše uspjeha postigli su [[George David Birkhoff]] i [[Edward Arthur Milne]]. Također se radi na tzv. [[unificirana teorija polja|unificiranoj teoriji polja]], kojoj je i Einstein posvetio dugi niz godina istraživanja. Ta teorija trebala bi istim jednadžbama obuhvatiti i gravitacijsko i [[elektromagnetsko polje]], ali dosadašnji pokušaji nisu dali zadovoljavajuće rezultate.
 
=== Gravitacija i kvantna mehanika ===
Red 158:
* David Darling: ''Gravity's arc-the story of gravity from Aristotle to Einstein and beyond'', Wiley, Hoboken N. J. 2006, ISBN 978-0-471-71989-2.
* Richard L. Amoroso: ''Gravitation and cosmology – from the Hubble radius to the Planck scale'', Kluwer Academic, Dordrecht 2002, ISBN 1-4020-0885-6.
* Roberto de Andrade Martins: ''[http://www.ifi.unicamp.br/~ghtc/ram-r68.htm The search for gravitational absorption in the early 20th century] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100809142135/http://www.ifi.unicamp.br/~ghtc/ram-r68.htm |date=2010-08-09 }}''; In: H. Goemmer, J. Renn, J. Ritter (Hrsg.): ''The Expanding Worlds of General Relativity'', Einstein Studies, Band 7, Birkhäuser, Boston 1999, S. 3–44.
* Roman Sexl, Helmuth Urbantke: ''Gravitation und Kosmologie: Eine Einführung in die Allgemeine Relativitätstheorie'', Spektrum Akademischer Verlag, 2008, ISBN 978-3827421098