Drugi švedski križarski rat – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
Rescuing 5 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.8 |
||
Red 12:
== Mete križarskog rata ==
Svi detalji od tom križarskom ratu potiču iz Erikovog ljetopisa, koji je većinski propagandne prirode, napisan za vrijeme internih nemira i rata sa Novgorodom. Ljetopis je izazvao dugu kontroverzu o tačnoj meti tog pohoda, budući da predstavlja [[tavastijci|Tavastijce]] (taffwesta) kao švedske protivnike. Na osnovu toga se obično pretpostavlja da je meta tog križarskog rata također bila [[Tavastija]], iako se to ne navodi u ljetopisu izravno. Poznato je da su se Tavastijci bunili protiv crkve tokom 1230-ih, što je navelo papu da zatraži križarski rat protiv njih u pismu iz 1237. godine.<ref>{{cite web|url=http://193.184.161.234/DF/detail.php?id=82|title=Pismo pape Grgura IX o ustanku protiv crkve u Tavastiji|archiveurl=
Prema ljetopisu, grupa je pripremljena u Švedskoj, a potom prevedena preko mora do zemlje na obali, gdje ju je čekao neprijatelj. Budući da je Tavastija bila ostrvo, to protivrječje je kasnije objašnjeno tako da je tavastijska luka, koja se nalazila negdje na obali, bila glavna meta napada.
Red 19:
== Reakcija crkve i reorganizacija ==
Vjerojatno u vezi sa sprječavanjem sudjelovanja drugih grupa u tom konfliktu, papa [[Inocent IV.]] je stavio Finsku pod svoju posebnu zaštitu u augustu 1249. godine, ali ne spominjući Švedsku ni na koji način.<ref>{{cite web|url=http://193.184.161.234/DF/detail.php?id=96|title=Pismo Inocenta IV episkopiji Finske i njenom narodu|archiveurl=
Švedski [[Bero (biskup Finske)|biskup Bero]] na kraju je izabran za novog biskupa 1248/9. godine, po svoj prilici ubrzo nakon Williamove posjete u Švedsku za važan crkveni sastanak u [[Skänninge]]u, koji je završio 1. marta 1248. godine. Takozvana "[[Palmsköldova knjižica]]" iz 1448. navodi da je Bero davao poreze Finaca švedskom kralju.<ref>[http://www.columbia.edu/acis/ets/Sweden/Abo/abo.html Izvorni tekst kao što je predstavljen od strane Univerziteta u Kolumbiji]; na latinskom. Također vidjeti ''Suomen varhaiskeskiajan lähteitä'', 1989. ISBN 951-96006-1-2. Stranica 7.</ref> Bero je došao direktno sa švedskog dvora, kao i njegova dva nasljednika. Čini se da su švedski biskupi također držali svu sekularnu mož u Finskoj do 1280-ih, kada je stvorena pozicija [[Vojvoda Finske|vojvode Finske]].
Situacija je 1249. također izgledala dovoljno jasnom za osnivanje prvog dominikanskog [[manastir]]a u Finskoj.<ref>{{cite web|url=http://193.184.161.234/DF/detail.php?id=98|title=Manastir osnovan u Finskoj|archiveurl=
== Posljedice ==
Kao nepredviđenu nuspojavu, čini se da je pohod koštao Birgera švedske krune. Budući da je kralj Erik umro 1250. godine, a Birger još uvijek bio odsutan iz Švedske, buntovni švedski lordovi su odabrali Birgerovog maloljetnog sina [[Valdemar od Švedske|Valdemara]] za novog kralja umjesto samog moćnog jarla.
Od 1249. pa nadalje, izvori generalno posmatraju Finsku kao dio Švedske. Episkopija u Finskoj prvi je put navedena među švedskim episkopijama 1253. godine.<ref>Preživjeli popisi iz 1241. i 1248. još uvijek nisu uključivali Finsku.</ref> U ruskim ljetopisima, prvi pouzdani spomen Finaca kao dijela švedskih snaga je iz 1256. godine.<ref>{{cite web|url=http://193.184.161.234/DF/detail.php?id=112|title=Zapis Prvog novgorodskog ljetopisa o švedskom napadu na Novgorod i novgorodski protunapad na Finsku|archiveurl=
== Povezano ==
| |||