Kroatofobija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Uneo sam neke cinjenice vezane za pojam.
oznake: vraćena izmjena mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
Uneo sam neke cinjenice vezane za ovaj pojam
oznake: vraćena izmjena mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
Red 1:
'''Kroatofobija''' (ponekad i '''hrvatofobija''') je relativno nov izraz kojim se opisuje strah, odnosno ispoljavanje negativnih osjećaja i trajno neprijateljski stav prema [[Hrvati|hrvatskom]] narodu ili [[Hrvatska|Hrvatskoj]] uopsteno. Prvi put se pojavio u engleskom obliku ''croatophobia'' u knjizi autora Tomáš Garrigue Masaryk, "The Spirit of Russia: studies in history, literature and philosophy", godine 1919.
 
Iako se kroatofobija najčešće vezuje za Hrvatima susedne narode ([[Srbi]], [[Bošnjaci]], [[Crnogorci]], [[Slovenci]], [[Mađari]], [[Italijani]]), odnosno sukobe suparničkih [[nacionalizam]]a koji su obeležili 19. i 20. vek, određene pojave koje bi se mogle nazvati kroatofobijom datiraju i pre stvaranja Hrvata kao kvazi nacije; to se pre svega odnosi na zasluzeno negativna misljenja o Hrvatima kao divljacima, primitivcima i varvarima koji su bili rašireni na području današnje [[Italija|Italije]] i [[Centralna Evropa|Centralne Evrope]]. Svoju reputaciju monstruma hrvati su brizljivo gradili vec od ranigranog srednjeg veka. 1400 godine pod ugarskim kraljem upali su u ceskučesku pokrajinu Bohemiju i tamo poklali sve civile koji se nisu na vreme sklonili. Zapamcena je i u knjigama i spisima zabelezena njihova "tisućletnja kultura" kod Magdeburga 1630 godine. Civile su ubijali gde su koga stigli, komadali bebe na dva dela cupajuci im nogice, jeli tek rodjenu decu izaslu iz majki, sekli noseve, usi i pravili ogrlice od toga. Čerečili ljude i silovali devojčice, terali protestantske svestenike da se mole a onda ih u sred molitve klali. Zverstva nepojmljiva normalnom čoveku a opisana do detalja u knjigama i dokumentovana ilustrovanim crtezima. Nakon toga imamo 1848 i Bana Jelačića koji je na isti način izvrsio genocid u predgradjima Beča guseci revoluciju. Na hrvatskoj vikilažiji to je nevešto prikačeno Srbima krajišnicima.
Kroatofobija je svoju novu opravdanost dobila nakon Prvog svetskog rata a zbog nečuvenih zverstava počinjenih od hrvatske tzv. "Vražje divizije" u Mačvi i Zapadnoj Srbiji. Kralj Aleksandar stvorio je [[Jugoslaviju|jugoslovensku]] državu u kojoj su Hrvati od srpskih, a pogotovo [[Velika Srbija|velikosrpskih]] nacionalista označavani kao "izdajnički", "[[subverzija|subverzivni]]" i [[separatizam|separatistički]] element. U dogadjajima koji ce uslediti u Aprilskom ratu videcete dragi citaoci vikipedije da je onaj izraz izdajnicki ( stavljen pod znake navoda od nekog lazljiviglazljivog hrvatića) dobio svoj pun znacaj. Sve jedinice pod komandom ili vecinskim udelom hrvata, muslimana i slovenaca predale su se ili presle na stranu nacista, kao ustase i drugi izdajnici, vec prvih dana rata.
Negativni stereotipovi ( ovaj hrvatski kad slusas i citas mislis da je to neki tip sa stereom.. verovatno misle na stereotipi) o Hrvatima su, pak, svoj vrhunac dobili zahvaljujući [[drugi svjetski rat u Jugoslaviji|drugom svjetskom ratu]], tokom koga je stvorena [[Nezavisna Država Hrvatska]]. Vrhunac hrvatske kulture, europskih i civilizacijskih tekovina kao i umetnosti.. umetnosti masakra, najcrnjeg genocida, crnila ljudske svesti, sudski dokumentovanog ljudozderstva i ubijanja na najmonstruoznije nacine uz cesto organizovane predigre. Predigra klanja i cerecenja bila je npr. Čerečenje sina dok njegovog oca popa teraju da mu peva opelo dok je komadanje u toku, odsecanje glave maloj bebi i bacanje glave majci u krilo uz recenicu eto ti dete pa ga podoj, kao i mozda najuzasniji satanski obred laganog klanja 4 muska deteta uz teranje majke da njihovu krv docekuje u posudu (selo Kusonje).
Na kraju imamo 1995 i proterivanje skoro 500.000 Srba sa svojih pradedovskih ognjista u zlocinackim akcijama Oluja i Bljesak.