Partitokracija – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
→Posljedice partitokracije: - nereferencirano, POV, baljezgarije |
Nema sažetka izmjene oznake: vraćena izmjena vizualno uređivanje |
||
Red 7:
Od [[1990-e|1990-ih]] taj pojam se širi u svijetu i pod njim se podrazumijevaju otuđeni partijski centri moći koji bez ikakve odgovornosti preuzimaju potpunu kontrolu nad javnim sektorom (zdravstvo, obrazovanje, javna administracija, sudstvo, javni mediji - radio i TV), koji ga koriste u klijentelističke svrhe i za ideološku dominaciju umjesto da budu servis civilnog društva.
== Posljedice partitokracije ==
=== Prava stranaka i "parlamentarna sloboda" ===
Prema nekima partitokracija je teška degeneracija demokratskog režima, proizvevši velike defekte u pravilnom funkcioniranju političkog pluralizma: " s ovakvim režimom, i područje stranačke opozicije se svodi samo na svoju dobit u javnom sektoru, tj. na participaciju u klijentelističkoj mreži kada kroz parlamentarnu zastupljenost raznim kompromisima i koaliranjem s vladom postižu svoje probitke". Za takvu lažnu stranačku opoziciju najadekvatniji je izraz "oporba" (borba za vlast suprotna borbi za društvene promjene). Izbori bez izbora, lažni parlamentarizam rezultiraju apatijom birača pretvorenih u podanike poretka i glasače.
Posljedica ovakve limitirane političke ponude jeste veća mogućnost utjecaja partija na svoje izabrane predstavnike u parlamentu. Jedina potencijalna "opasnost" za vladajuće stranke, pad na sljedećim izborima, se pokazala samo utopističnom pretpostavkom jer smjenjivanje stranaka ili koalicija na vlasti ne predstavlja baš nikakvu opasnost za rušenje partitokratskog režima. Primjer sa pokretom ''Cinque stele'' (Pet zvijezda) u Italiji, koji je sav svoj program sveo na antipartitokraciju, dolaskom na vlast, postepeno postaje sastavni dio partitokrata - kako to, uostalom, i uvjetuju svi ustavi kapitalističkog svijeta u kojima je parlamentarna sloboda samo postulat na papiru. Još je drastičniji primjer s masovnim i žestokim uličnim demonstracijama [[2010]]-[[2011]]. u [[Grčka|Grčko]]<nowiki/>j protiv kapitalističke partitokracije što dovodi na vlast koaliciju Syriza koja ne izvršava predizborna obećanja prihvaćajući partitokratske metode vladanja.
Neki teoretičari su skloni ukazivati na problem lažnog parlamentarizma tražeći uzrok u gubljenju individualnih sloboda u parlamentu zbog diktata grupe (partije), ne želeći uviđati da slobode pojedinaca u parlamentu (kada bi i postojale) ne mogu dovesti do strukturalnih reformi, tim više što je partitokracija dovela do apsolutno negativne političke kadrovske selekcije u skoro svim partijama onemogućavanjem slobodoumlja i mislilaca.
Kako je rušenjem Berlinskog zida omogućena potpuna politička eliminacija antisistemskih partija stvaranjem tzv. lijevog i desnog centra ukinute su svake mogućnosti društveno reformatorskih promjena parlamentarnim putem što dovodi do okoštalosti režima, čak i u najdubljim ekonmskim i društvenim krizama.
=== Partitokracija na postjugoslavenskom području ===
Kada je prilikom restauracije kapitalizma na jugoslavenskom prostoru 1990-ih nedovoljno demokratska biroktatizirana partitokracija [[Samoupravni socijalizam|samoupravnog socijalizma]] zamijenjena kapitalističkom partitokracijom promjenom vladajuće ideologije "općedruštvene koristi" s ideologijom "lične koristi" (profiterstva) dolazi do antidemokratskog procesa (u ime deklamatorne "demokratizacije društva") što izaziva pogubne posljedice za čitavo postjugoslavensko društvo. Tim retrogradnim procesom je dokinuta tada postignuta jasna razlika između društva i države, ne samo ukidanjem demokracije na radnom mjestu (samoupravljanja), već upravo uvođenjem kapitalističke partitokracije ukida se svaka razlika između javnog sektora i državnih tijela prisile kada vladajuće stranke uz lažnu opoziciju preuzimaju potpunu kontrolu nad svim sektorima, od paraautonomije struke (u ekonomiji, obrazovanju, zdravstvu, kulturi, informiranju...) do paranevladinog sektora (udruženja građana. udruge, zadruge, društva...).
Kako je uz, za novi režim jedinu spasonosnu [[Nacionalizam|nacionalističku]] ideologiju, ukinuta svaka javna sistemska kritika, na ovim prostorima teško je naći ozbiljniju zaokruženu kritičku raspravu o bolesnom društvu kao posljedici same suštine kapitalističkog poretka i kapitalističke partitokracije ("demokratskog parlamentarima"). Teze o "nedovoljno kapitalizma" i "porođajnim mukama demokratizacije" ukazuju ne samo na ideološku indoktriniranost jugo "analitičara" i na njihovu neukost ne znajući da je to copy-paste poretka sa Zapada. Za te apologete kapitalizma otimačina i klijentelizam (korupcija, mito...) su tamo neki balkanski folk iscjedak, a ne sama suština kapitalizma, tako da tek kroz neke nešto dublje oglede iz tradicionalnog kapitalističkog svijeta se može nazrijeti suština onog što oni nazivaju "demokratski režim".
== Povezano ==
| |||