Kemalpaşazade – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 29:
Kao mladić služio je kao konjanik u vojsci [[Čandarli (Drugi) Ibrahim-paša|Ibrahim-paše]] u [[Bajazid II|Bajazitovim]] ekspedicijama. Kasnije je studirao kod nekoliko poznatih vjeroučitelja i nakon završenog školovanja u [[medresa|medresi]], postao je nastavnik a potom sudac u [[Edirne|Jedrenu]]. Naučio je [[Kuran|Kur'an]] napamet, proučavao je arapski jezik i književnost, logiku i perzijski jezik od učenjaka iz Amasye. <br/>
Vrlo cijenjen učenjak, sultan Bajazit II je naručio da na Osmanskom jeziku napiše tursku povijest, ''Tevarih-i Al-i Osman'' (Ljetopisi Osmanove kuće), koja pokriva događaje između Bajazita II. (1481) i [[Mohačka bitka|bitke kod Mohača]] (1526). Stil povijesnog djela je vrlo ukrašen i nadahnut.<br/>
Stoga je napredovao i napokon je imenovan (1516) za anatolijskog [[Kazasker|kazaskera]]<ref>''Kazasker'' ili ''Kadıasker'' (قاضيعسكر ḳāżı'asker) je bio vojni sudac i jedan on najviših upravnih kadrova u Osmanskom carstvu. Kazaskeri su bili redovni članovi [[Divan (Osmanlijska vlada)|divana]], dakle sabor sultanovih savjetnika.</ref>. Pratio je [[Selim I|Selima I]] u vojnom pohodu na Egipat, tijekom kojeg je s arapskog preveo djela egipatskog povjesničara [[Ibn Taghribirdi|ibn Taghribirdija]]<ref>Ibn Taghribirdi (
Nakon smrti Zenbilli Ali Efendije 1526. godine, izabran je za šeika al-Islama. Imao je zaštitu [[Sulejman I|sultana Sulejmana]]. Na tom mjestu ostao je osam godina. Umro je u [[Istanbul]]u 16. aprila 1536. Pokopan je pored džamije Emira Buharija u Edirnekapiju.
| |||