Razlike između izmjena na stranici "Devedeset pet teza"

Bez izmjene veličine ,  prije 1 mjesec
m
 
 
[[File:Tetzel Kasten.JPG|thumb|left|Tetzelov kovčeg, izložen u [[Crkva svetog Nikole u Jüterbogu|Crkvi svetog Nikole u Jüterbogu]].]]
Godine [[1515]]. [[Papa Lav X|papa Lav X.]] dao je apsolutnu indulgenciju od čijeg je prihoda trebalo financirati izgradnju [[Bazilika svetog Petra|bazilike svetog Petra]] u Rimu.{{sfn|Brecht|1985|p=178}} Ta bi se indulgencija primjenjivala na gotovo svaki grijeh, uključujući preljub i krađu. SvoSve ostalo propovijedanje oprosta trebalo je da prestane tijekom osam godina nakon davanja indulgencije. Propovjednici oprosta dobili su stroge upute o tome kako se indulgencija treba propovijedati, a te su upute bile mnogo više hvalile oprost nego ranije upute o oprostu.{{sfn|Brecht|1985|p=180}} [[Johann Tetzel]] dobio je nalog da propovijeda i nudi tu indulgenciju [[1517]]. godine, a njegova kampanja u gradovima u blizini [[Wittenberg|Wittenberga]] privukla je brojne stanovnike tog grada da putuju u te gradove i kupuju oprost, budući da je prodaja indulgencija bila zabranjena u samom Wittenbergu i drugim saksonskim gradovima.{{sfn|Brecht|1985|p=183}}
 
Luther je također imao prilično negativno iskustvo s indulgencijama povezanima sa [[Crkva svih svetih u Wittenbergu|Crkvom svih svetih u Wittenbergu]].{{sfn|Brecht|1985|p=186}} Odajući počast velikoj zbirci [[relikvija]] koja se u toj crkvi čuvala čovjek je mogao dobiti oprost.{{sfn|Brecht|1985|pp=117–118}} Luther je već [[1514]]. godine propovijedao protiv zlouporabe indulgencija i načina na koji su oni pojeftinili milost ne zahtijevajući pritom istinsko [[pokajanje]].{{sfn|Brecht|1985|p=185}} Luther se posebno zabrinuo [[1517]]. godine, kada su njegovi župljani, vraćajući se s kupovine Tetzelovih indulgencija, tvrdili da više ne treba da se kaju i mijenjaju svoj život kako bi im se oprostio grijeh. Čuvši što je Tetzel rekao o oprostima u svojim propovijedima, Luther je počeo pažljivije proučavati to pitanje i kontaktirao je stručnjake na tu temu. Propovijedao je o oprostima nekoliko puta [[1517]]. godine, objašnjavajući da je istinsko pokajanje bolje od kupovine oprosta.{{sfn|Brecht|1985|p=184}} Podučavao je da primanje oprosta pretpostavlja da je pokornik priznao grijeh i pokajao se za njega, inače je oprost bio bezvrijedan. Također, istinski pokajani grešnici ne bi ni tražili indulgenciju, budući da oni vole Božju pravednost i priželjkuju unutarnju kaznu za svoj grijeh.{{sfn|Brecht|1985|p=187}} Čini se da su ove propovijedi prestale od travnja do listopada 1517. godine, vjerojatno dok je Luther pisao ''Devedeset i pet teza''.{{sfn|Brecht|1985|p=188}} Napisao je ''Raspravu o oprostima'', vjerojatno početkom jeseni 1517. godine. U tom spisu počinje oprezno ispitivati temu oprosta.{{sfn|Wicks|1967|p=489}} O toj je temu putem pisma kontaktirao crkvene vođe, uključujući i svog pretpostavljenog [[Hieronymus Schulz|Hieronymusa Schulza]], [[biskup Brandenburga|biskupa Brandenburga]], negdje oko 31. listopada, kada je ''Teze'' poslao nadbiskupu [[Albert od Brandenburga|Albertu od Brandenburga]].{{sfn|Leppin|Wengert|2015|p=387}}