Granice umjetnosti i propagande – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 33:
Zanimljivo je napomenuti da je o pišući o sličnoj temi, i služeći se istom povijesnom argumentacijom, drugi socijalistički autor, G. V. Plehanov, došao do posve različitog rezultata, kojeg je u svojem referatu iz 1912. sumirao riječima: "Sklonost prema umjetnosti radi umjetnosti nastaje tamo gdje postoji razilaženje između umjetnika i društvene sredine koja ih okružuje."
U svojem eseju o slikaru Georgu Groszu, [[Miroslav Krleža]]će - zastupajući stajalište suprotno Orwellovom, 1926. napisati: "Tendencija je, dakle, u umjetnosti tipična i ona nikako ne može da škodi stvaralaštvu."
Pišući par godina nakon Orwella o istoj temi, [[Jean-Paul Sartre|J.-P. Sartre]] 1947. u djelu "Što je književnost?" iznosi tvrdnju da umjetničko pisanje dolazi do izražaja tek onda kada se bavi problemima društva u kojem autor živi, tj. kad autor napusti bjelokosnu kulu u kojoj živi, kako bi se pravedno borio za napredak, čovječnost i socijalizam. Samo u socijalizmu bi književnost mogla postati ono što je po Sartreu trebala biti: samosvijest duha u permanentnoj revoluciji.
| |||