Fridrik II., car Svetog rimskog carstva – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
One picture in higher resolution -
m pop
Red 16:
 
Posle smrti [[Filip Švapski|Filipa Švapskog]] [[Oton IV]] dobija [[1208]]. podršku svih nemačkih kneževa, a [[1209]]. papa Inoćentije III ga kruniše kao cara Svetog rimskog carstva. Papa je ekskomunicirao Otona [[1210]], jer je [[Oton IV]] prekršio obećanja koja je dao papi.
Na nagovor francuskog kralja [[Filip II., kralj Francuske|Filipa II Avgusta]] i pape pobunjeni kneževi biraju odsutnog Fridriha II [[1211]]. za kralja na saboru u [[Nürnberg|Nirnbergu]]. Ponovo ga biraju i krunišu [[1212]]. godine. Još jednom je krunisan i [[1215]]. Fridrih je bio priznat samo u južnoj Nemačkoj. Severna Nemačka je bila jako uporište [[Gvelfi i Gibelini|gvelfova]], koji su bili protiv pape. [[Oton IV]] je nastavljao da vlada velikim delom Nemačke iako je bio ekskomuniciran.
 
[[Oton IV]] je poražen od strane francuskog kralja [[Filip II., kralj Francuske|Filipa II Avgusta]] [[1214]]. u [[Bitka kod Buvina|bici kod Buvina]]. Posle toga Oton se povlači. Fridrih je posle toga još jednom krunisan [[1215]], ali ovaj put kao stvarni vladar Nemačke. Trebalo je još pet godina pregovora sa papama da bi [[1220]]. postao [[popis njemačkih kraljeva i njemačko-rimskih careva|car Svetog rimskog carstva]].