Slovenska književnost – razlika između verzija

'''Slovenska književnost''', naziv za sva književna djela [[Slovenci|Slovenaca]], južnih [[Slaveni|Slavena]] naseljenih u istočnim [[Alpe|Alpama]] i sjevenomsjevernom [[Jadransko more|jadranskom]] primorju, nastala na [[Slovenski jezik|slovenskom jeziku]]<ref name=EB>[https://www.britannica.com/art/Slovene-literature Henry R. Cooper, Jr., ''Slovene literature”, Encyclopædia Britannica, Encyclopædia Britannica Inc., 20. lipnja 1998.] (pristupljeno 19. svibnja 2018.)</ref>

Prave slovenske književnosti nemamo do Trubara. Do tada imamo dosta povijesti. Prvi pisani trag slovenskog jezika je molitva napisana u tzv. [[Brižinski spomenici|Brižinskim spomenicima]]. Rukopis je sastavljen negdje između 972. i 1039. u dolini rijeke Möll a nosi ime po gradu [[Nadškofija München in Freising|Freisingu]], gdje je nekad bila jedna od najmoćnijih biskupija na prostorima današnje Bavarske i Austrije. Grad [[München]] će tek 1158. osnovati vojvoda Saksonije [[Heinrich Lav|Henrik III]]. Potom, pored Brižinskih spomenika, imamo nekoliko drugih dokumenata od 12. do 15. stoljeća koji nam svjedoče o postojanju i razvitku narodnog slovenskog jezika koji se pričaokoristio na tlu istočnih Alpa: ''Rateški rokopis'', ''Celovški rokopis'', ''Stiški rokopis'', ''Videnski rokopis'', ''Černjejski rokopis'', ''Starogorski rokopis''. Često se radi o molitvama ili homilijama koje su svećenici zapisivali na lokalnom slavenskom jeziku kojim se narod služio da bi ih pokrstili.<br>

U godinama 1130–1144 Gebhard I. Savinjski pojavljuje se kao grof u [[Savinjska dolina|Savinjskoj dolini]]. Od njega počinje dinastija [[Celjski grofovi|Celjskih grofova]], najuticajnija plemićka obitelj na ovim prostorima. U rukopisu ''Nomina defunctorum'' (1161.) znamo o postojanju [[Ljubljanski stari grad|Ljubljanske tvrđave]], koja vjerojatno nastaje početkom stoljeća kao ''Castrum Leibach'', vezan za [[Akvilejska patrijaršija|Akvilejsku patrijaršiju]]. Bitna povijesna promjena dešava se 1273. godine kada grof [[Rudolf I Habsburški|Rudolf]] postaje Njemačko-rimski kralj da bi 1282. godine darovao svojim sinovima u nasljedsvto zemlje [[Koruška (vojvodstvo)|Koruške]] (''Kärnten'') i [[Marca vindica|Marcae Vindicae]] (tj. Slovenska krajina ili Dolenjska). Nekoliko godina kasnije (1308.) Celjski grofovi postaju habsburški vazali. Dakle današnje slovenske zemlje ulaze u okvir politike moćne Habsburške dinastije, tako da će se slovenski jezik razviti kroz puna šest stoljeća u Austrijskomaustrijskom prostoru. 1382. godine grad [[Trst]] predaje se Habsburzima ne bi li se obranio od [[Mletačka Republika|Mletačke republike]]. 1408. [[Barbara Celjska]] se udaje za češkog [[Sigismund Luksemburški|princa Sigismunda]], koji je udovac od kraljice [[Marija, hrvatsko-ugarska kraljica|Marije]] i nosi krunu Mađarske i Hrvatske. Nakon [[Husitski ratovi|rata protiv Husita]], [[Eugen IV.|papa Eugen IV.]] okrunuje 1433. Sigismunda i on postaje kralj Rimskog carstva. Carica Barbara je uticajna politička figura u dvoru, ima značajnu ulogu pri stvaranju [[Zmajski red|Zmajskog reda]] dok protivnici pričaju o njoj kao o »[[Valerija Mesalina|Mesalini]] Germanije«. 1437. car Sigismund je naredio da carica Barbara bude uhićena i zatočena u [[Bratislava|Požun]] zbog dvorske zavjere koju je spremala zajedno za poljskim kraljem [[Vladislav I.|VladislavovVladislavom Jagelović]]. Sigismund je umro iste godine a Barbara je puštena na slobodu, nakon čega se nastavio njezin buran život u Mađarskoj, Poljskoj i Českoj. Njezina i Sigismundova kćeri [[Elizabeta Luksemburška|Elizabeta]] 1421. udala se za [[Albrecht II. Habsburški|cara Albrechta II. Habsburškog]]. Nakon smrti nasljednika [[Ladislav V. Posmrtni|Ladislava V.]] u Pragu 1457. otvara se kriza u nasledstvu Habsburške dinastije. Međutim kada 1456. godine Ulrik Celjski umire u osmanskoj [[Opsada Beograda (1456)|opsadi Beograda]], koju je predvodio sultan [[Mehmed II]], nestaje muška linija u obitelji Celjskih grofova. Njihovo imanje je prešlo u ruke Habsburgovaca. [[Friedrich III., car Svetog Rimskog Carstva|Friedrich III. Habsburški]] iskorištava tu krhkost Celjske lokalne vlasti u korist svog nacrta da se usredotoči vlast nad Austrijskim zemljama i nad Germanskom carstvu. U čast tome, Friedrich III. stvara 1461. [[Biskupija Ljubljana|biskupiju Laibach]] (''dioecesis Labacensis'') čija središnjica je u [[Katedrala sv. Nikole u Ljubljani|bazilici sv. Nikole]] u Ljubljani. Prvi ljubljanski biskup je Sigismund von Lamberg, plemić iz [[Steyr|Steyra]] sklon [[Humanizam|humanizmu]]. 1478. godine Habsburzi grade ''[[Maribor|Schloß Marburg]]''.