Marco Pannella – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
n /č
 
dop
Red 76:
|language =talijanski
|accessdate =13.04.2021}}</ref>
== Biografija ==
 
Pannella se počeo baviti [[političar|politikom]] još kao [[student]] [[pravo|prava]], kao dvadesetogodišnjak bio je lider udruženja studenata [[Italijanska liberalna partija|Liberalne partije]], sa 22 [[predsjednik]] UGI-a (Udruženja studenata [[Sekularizam|Laika]]) a sa 23 predsjednik [[Italija|Nacionalnog]] saveza studenata (UNURI).<ref name=brit/>
 
Nakon studija počeo je raditi kao [[novinar]], a [[1955]]. bio je jedan od osnivača [[Radikalna partija Italije|Radikalne partije Italije]].<ref name=brit/>
 
=== Pannella i [[Radikalna partija Italije|Radikalna partija]] ===
 
Pannella se od [[1956]]. sav posvetio Radikalnoj partiji [[1956]]., sa njom je u [[Koalicija|koaliciji]] sa [[Talijanska republikanska partija|Republikanacima]] radio neuspjeloj [[Izbori#Izborne_kampanje|izbornoj kampanji]] [[1958]]. Poučen tim iskustvom lansirao je u [[časopis]]u Paese Sera [[1959]]., ideju o savezu svih snaga [[ljevica|ljevice]] u kojoj bi također trebali biti i[[Talijanska komunistička partija]].<ref name=brit/>
[[datoteka:Roma_funerale_Pannella_-_Rutelli.jpg|thumb|left|280px|<center>[[Sahrana|Oproštaj]] od [[Marco Pannella|Marca Pannelle]] [[Piazza Navona]]]]
Od [[1960]]. radi kao dopisnik [[časopis]]a ''Il Giorno'' u [[Pariz]]u, u kom se povezao sa članovima [[Front nacionalnog oslobođenja (Alžir)|Fronte nacionalnog oslobođenja Alžir]] i ostalim liderima [[alžir]]skog antikolonijalističkog pokreta. Kako je u međuvremenu Radikalna partija ušla u krizu, izazvanu frakcijskim borbama, vratio se u zemlju i uz pomoć prijatelja iz
[[Lijevi centar|lijevog centra]] [[1963]]. preuzeo položaj [[sekretar]]a Radikalne partije.<ref name=brit/>
 
Početkom [[1965]]. započeo je kampanju za [[razvod|razvod braka]], bitku koja se u to vrijeme činila izgubljenom zbog oštrog protivljenja [[Kršćanska demokracija (Italija)|Kršćanskih demokrata]], ali koja je zahvaljujući upornom radu radikala ipak usvojena na [[referendum]]u [[1974]].
[[1960-e|Šesdesetih]] se upoznao sa idejama [[Pacifizam|pacifizma]] i [[nenasilje|nenasilja]] kao metoda političke borbe i oduševio [[Mahatma Gandhi|Mahatmom Gandhijem]].
Nakon [[Praško proljeće|Intervencije Varšavskog pakta u Čehoslovačkoj]] otišao je u [[Sofija|Sofiju]] protestirati protiv te intervecije, zbog čeg je [[hapšenje|uhapšen]] i protjeran iz zemlje.
Sljedeće godine po prvi put [[štrajk glađu|štrajka glađu]] što je kasnije postao zaštitni znak njegova [[Aktivizam|političkog aktivizma]].<ref name=brit/>
 
=== [[1960-e|Šesdesete]] i [[1970-e|sedamdesete]]===
 
Pannella je [[1973]]. osnovao i uređivao [[časopis]] ''Liberazione'' koji je izlazio do [[1974]]. Tih godina bio je inicijator kampanje protiv ''Zabrane [[abortus]]a'' kao i ''[[Zakon]]a za legalizaciju [[Lake_i_teške_droge#Lake_droge|lakih droga]]''.<ref name=brit/>
 
Prvi put je izabran za [[Narodni predstavnik|poslanika]] u [[Palazzo Montecitorio|Talijanskom parlamentu]] [[1976]]., a nakon tog i [[1979]]., [[1983]]. i [[1987]].<ref name=brit/>
 
Kad je [[1988]]. [[ubistvo|ubijen]] [[Aldo Moro]] izbila je žestoka svađa među talijanskim političarima, koji su se podijelili na tvrdolijaše okupljene oko vladajućih [[Kršćanska demokracija (Italija)|Demokršćana]], koji su tražili (i ishodili) promjenu [[zakon]]a na suđenjima [[Terorizam|teroristima]] i onih koji su bili protiv promjene zakonodavstva,
smatrajući da će se time masovno kršiti [[ljudska prava]] optuženih, bez obzira jesu li krivi ili ne.
Pannella se priključio manjini koja je ustrajala da se bez obzira na razlog ljudska prava ne smiju kršiti.
Isti stav je imao i [[sicilija|sicilijanski]] [[književnik]] [[Leonardo Sciascia]], zbog tog mu je Pannella ponudio da ga stavi na Listu Radikalne partije na [[Opći izbori|općim izborima]] za [[Palazzo Montecitorio|nacionalni]] i [[Evropski parlament]] [[1979]].
Književnik je ponudu prihvatio pa su i Pannella i Sciascia izabrani i za [[Palazzo Montecitorio|Montecitorio]] i [[Evropski parlament|Strasbourg]].<ref name=brit/>
 
U međuvremenu je [[1978]]. odobren zakon 194 o [[abortus]]u, što je diglo na noge brojne [[Katoličanstvo|katoličke]]. organizacije koje u tražile poništenje [[referendum]]a. Razvila se teška borba, kao i kod pitanja [[razvod]]a, ali su [[Italijani]] na novom referendumu [[17. maj]]a [[1981]]. većinom od 67,9% rekli - ''ne'' poništenju donešenih zakona. <ref name=brit/>
Pannela je brzo shvaćao, i uvidio da je [[prohibicija]] zapravo samo način da se [[Lake i teške droge|droga]] učini vrlo skupom robom, i tako omogući visoki profit paradržavnim tajnim organizacijama za njihove - tajne političke operacije. Zbog tog se zalagao se za dekrimilizaciju [[Lake i teške droge|lakih droga]], i opet na vrlo nekonvencionalni način -tako što je
građanima [[Rim]]a dijelio [[hašiš]], pa je zbog tog i [[hapšenje|uhapšen]]. Ali i to je bio njegov nekonvencionalni način da dobije [[publicitet]].<ref name=bos/>
 
Krajem [[1980-e|1980-ih]] se zbog [[Lake i teške droge|lakih droga]] teško zamjerio [[Oportunizam|oportunističkom]] [[Bettino Craxi|Bettinu Craxiju]] koji je nakon povratka sa službenog puta u [[Sjedinjene Američke Države]] smjenio Pannelu kao talijanskog predstavnika u vanjskopolitičkom odboru [[Evropski parlament|Evropskog parlamenta]].<ref name=bio/>
Pannela je među prvima shvatio da je talijanska unutrašnja politika jedan lanac međupartijske [[korupcija|korupcije]], to je kasnije nazvano ''Tangetopoli'' i dovelo do procesa [[Čiste ruke]].
Zbog tog je zahtjevao da sve partije podnose javne financijske izvještaje.
 
I pored svog jasnog anti[[Klerikalizam|klerikalizma]] i brojnih sukoba sa [[Katolička crkva|crkvom]], održavao je relativno korektne odnose sa [[Vatikan]]om te nije izbjegavao surađivati u akcijama od zajedničkog interesa kao što je zaustavljanje [[glad]]i u svijetu.<ref name=bos/>
 
Borio se i za pravo odbijanja služenja [[Vojni rok|vojnog roka]], ukidanje [[Smrtna kazna|smrtne kazne]] i [[Doživotni zatvor|doživotnog zatvora]].<ref name=bos/>
 
Pannella je bio beskrompomisni borac protiv [[Malograđanstvo|malograđanskog]] lažnog [[moral]]a, koji je uzdrmao talijansku javnost kad je uspio na [[izbori]] [[1987]]. ugurati [[pornografija|porno]][[Filmska zvijezda|zvijezdu] Ilonu Staller - [[Cicciolina|Cicciolinu]] kao [[Narodni predstavnik|poslanicu]] u [[Palazzo Montecitorio|parlament]].<ref name=bos/>
 
=== [[1990-e|Devedesete]]===
 
Iskustvo rada u [[Evropski parlament|Evropskom parlamentu]] i želja da on doista postane parlament buduće [[federacija|federalne]] [[Evropa|Evrope]] naveli su Pannellu da transformira Radikale u transnacionalnu i trans[[partija|partijsku]] organizaciju što je i izglasano na kongresu u [[januar]]u [[1988]]. u [[Bologna|Bologni]].<ref name=bio/>
 
Pored tog Pannella je osjetio i nove vjetrove sa [[Istočna Evropa|istoka]], pa je već [[1988]]. lansirao ideju da i [[SFR Jugoslavija|Jugoslaviju]] treba primiti u [[Evropska zajednica|Evropsku zajednicu]].
 
Prve sugovornike za tu ideju našao je u [[Slovenija|slovenskoj]] ''Zvezi socialistične mladine Slovenije'' (kasnija [[Liberalna demokracija Slovenije]]) pa je sastanak Federalnog vijeća partije krajem [[1988]]. održao u [[Trst]]u sa nastavkom u [[Bohinj (općina)|Bohinju]]. Zatim je najavio [[kongres]] Transnacionalne radikalne partije početkom [[1989]]. u [[Zagreb]]u. Kad je to odpalo zbog odbijenice [[Savezno izvršno vijeće|Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove Jugoslavije]], prihvatio je ponudu iz [[mađarska|mađarske]] pa je kongres održan u [[Budimpešta|Budimpešti]] u [[april]]u [[1989]].<ref name=bio/>
 
Eksperiment sa Transnacionalnom partijom zahtjevao je velika sredstva, jer je pokrenut [[internet]]ski servis ''Agorà'' i [[časopis]] na 10 [[jezik]]a (kasnije 14) koji je slan na 250 000 adresa, ključujući 40 000 parlamentaraca i političara iz preko 100 zemalja na 4 [[kontinent]]a.<ref name=bio/>
 
Iako je bio uvjereni [[Pacifizam|pacifist]] Pannella se nije ustručavao glasno suprostaviti [[Slobodan Milošević|Slobodanu Miloševiću]], kad je napao [[Vukovar]] i [[Osijek]]. Na poziv [[Vlastimir Kusik|Vlastimira Kusika]] došao je u [[Osijek]], [[31. decembar|31. decembra]] [[1991]]. proslaviti [[Nova godina|Novu godinu]]. usred stalnih [[artiljerija|artiljerijskih]] napada.<ref name=bio>{{cite web
|url=https://www.partitoradicale.it/marco-pannella
|title = ''Biografia''
|publisher=Partito Radicale
|language =talijanski
|accessdate =15.04.2021}}</ref>
U znak protesta navukao je [[uniforma|uniformu]] [[Hrvatska kopnena vojska|hrvatske vojske]] - ta [[fotografija]] izazvala je snažan dojam u svijetu.
Pannella se još glasnije usprotivio krvavom ratu u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] i apelirao da se on spriječi intervencijom snaga [[UNPROFOR]]-a.
 
Kao uvjereni protivnik [[Smrtna kazna|smrtne kazne]] Pannela je štrajkao glađu [[2006]]. protiv [[Vješanje|vješanja]] [[Saddam Hussein|Saddama Husseina]].<ref name=bos>{{cite web
|url=https://balkans.aljazeera.net/blogs/2016/6/19/sjeca-li-se-ko-marca-pannelle
|title = ''Sjeća li se ko Marca Pannelle?''
|publisher=Al Jazeera Media Network
|author=Nihad Kreševljaković
|language =hrvatski
|accessdate =15.04.2021}}</ref>
 
Pored rada u talijanskom i Evropskom parlamentu Pannella je obavljao i brojne funkcije u [[skupština]]ma od [[Ostia|Ostie]], [[Trst]]a, [[Catania|Catanije]], [[Napulj]]a, [[Teramo|Terama]], [[Rim]]a, [[L'Aquila|L'Aquile]] do [[Lacij]]a i [[Abruzzo|Abruzza]].<ref name=brit/>
 
[[Smrt|Umro]] je u [[Rim]]u u [[19. maj]]a [[2016]]. 86 godini.<ref name=brit/>
 
== Izvori ==
{{izvori}}
Linija 83 ⟶ 158:
* [https://biografieonline.it/biografia-marco-pannella ''Marco Pannella'' na portalu Biografie Online] {{it icon}}
* [https://www.partitoradicale.it/marco-pannella/ ''Biografia'' na portalu Partito Radicale Transnazionale] {{it icon}}
{{biog-stub}}
{{Lifetime|1930|2016|Marco Pannella}}
[[Kategorija:Italijanski političari]]