Radikalna partija Italije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
n /č
 
(nema razlike)

Aktualna verzija na datum 14 april 2021 u 22:29

Radikalna partija Italije (Partito Radicale, akronim: PR) od 1989. Transnacionalna radikalna partija (Partito Radicale Transnazionale) je partija koja se profilirala kao najoštrija opozicija talijanskom političkom establišmentu, kog je smatrala konzervativnim i korumpiranim.[1]

Radikalna partija Italije
Partito Radicale
Lider Marco Pannella (1955. -1916.),
Maurizio Turco
Abdelbasset Ben Hassan
Osnovana 11. decembar 1955.
Naslednik Transnacionalna radikalna partija
Sedište Via di Torre Argentina 76,
00186 Rim
Ideologija Lijevi centar, Liberalizam, Radikalizam, Antiklerikalizam
internet stranica

Iako nikada nije postigla visok procent glasova na izborima i nikad nije sudjelovala u vladi, PR je potaknula brojne nove stvari kako u Italiji, tako i po Evropi i svijetu. PR je njegovala bliske odnose sa ostalim partijama talijanske ljevice; od republikanaca i socijalista do komunista i proleterske demokracije, pa je u skladu s tim otvorila svoje redove i članovima drugih partija kroz sistem dvostrukog članstva.[1]

Historija uredi

Radikalna partija je osnovana 1955. na inicijativu članova Liberalne partije i Prijatelja svijeta (Amici del Mondo) okupljenih oko Marija Pannunzija.[1] Nakon krize liderstva - 1963., liberalalna lijeva frakcija predvođena Marcom Pannellom nastavila je samostalno voditi partiju sve do III kongresa 1967. u Bologni, na kom je usvojen novi statut sa federalnom strukturom, i direktnom registracijom novih članova. Uz klauzulu da nemaju obavezu poštovati bilo kakvu partijsku disciplinu, ali da moraju plaćati članarinu i tako pomoći samofinanciranju partije, koja će javno podnositi svoje financijske izvještaje.[1]

PR je najbolji rezultat na općim izborima ostvarila -1979. kad je dobila 3,5% glasova i osvojila 18 poslanička mjesta u Parlamentu i dva mjesta u Senatu.[1] Relativni uspjeh partije bio je rezultat nove linije koju je inicirao Pannella, koji je fokus partije stavio pitanja poput prava]] na razvod i abortus, koja su u ono vrijeme u još uvijek poprilično konzervativnoj Italiji bila tabu tema, zbog jakog utjecaja crkve. Ali su ta prava ipak izglasana na referendumima 1974. i 1981. što je PR učinio planetarno poznatim.[2]

Sve do 1988. PR je sudjelovao se na nacionalnim i izborima za Evropski parlament, ali je na kongresu održanom te iste godine odlučeno da se transformiraju u transnacionalni politički entitet, i postanu politička organizacija koja nadilazi ideološke i državne granice, otvorena za suradnju sa svim ljudima koji prihvaćaju njihov svjetonazor. Na osnovu tog je odlučeno da Radikalna partija zbog tog neće sudjelovati na nacionalnim i izborima.[1]

Na kongresu partije održanom 1989. Budimpešti PR je i službeno promjenio ime u - Transnacionalna radikalna partija.[1]

Ujedinjene nacije prepoznale su tu politiku i dodjelile 1995. Transnacionalnoj radikalnoj partiji status člana u Ekonomskom i socijalnom savjetu Ujedinjenih naroda kao nevladinoj organizaciji. Od tad TRP provodi kampanje za unapređenje i obranu građanskih i političkih prava, a naročito se angažirala da se formira Međunarodni krivični sud za Zločine protiv čovečnosti i da Generalna skupština Ujedinjenih nacija 2007. usvoji rezoluciju 62/149 o univerzalnom moratoriju na Smrtnu kaznu.[1]

Te iste godine partija je ponovno promjenila ime u Transpartijska transnacionalna nenasilna radikalna stranka.[1]

Osnovni postulati partije danas su;[1]

Izvori uredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Chi siamo (talijanski). Partito Radicale. Pristupljeno 13.04.2021. 
  2. Busato David. Capitolo 4 (talijanski). Eclettico. Pristupljeno 13.04.2021. 

Vanjske veze uredi