'''Pljačka''' je izraz koji u najširem smislu označava [[krađa|krađu]] velikih razmjera, odnosno protupravno oduzimanje tuđe, bilo privatne ili javne imovine, a koje karakterizira neuobičajeno velika količine otuđenih predmeta ili neuobičajeno veliki broj počinitelja koji se njome nastoje okoristiti.
U užem smislu se pod time podrazumijevaju masovne krađe koje nastaju kao posljedica [[rat]]a, [[prirodna katastrofa|prirodne katastrofe]] ili [[neredi|nereda]], a koje dovode do stanja [[anarhija|anarhije]], odnosno trajnog ili privremenog nestanka institucija [[vlast]]i koja bi takve krađe trebale spriječiti ili sankcionirati. U nekim specifičnim slučajevima takve pljačke mogu biti tolerirane, pa čak i ohrabrivane od strane vlasti - za što postoje brojni historijski primjeri, prvensteveno u slučajevima kada su komandanti pobjedničkih vojski dozvoljavali njenim pripadnicima pljačku na račun poraženog neprijatelja.
UPod metaforičkompljačkom smisluse podpodrazumijeva "pljačkom"i seotimanje moguu podrazumijevativelikim irazmjerima velikodruštvene bogaćenjeili protupravnimdržavne imovine, u organizaciji i po zakonima države, u korist grupe pojedinaca (moralu suprotnim metodama) koje se događaju u mirnodopskom stanju. Tako se npr. tzv. [[privatizacija]] nekadašnjih poduzeća u [[društvenoDruštveno vlasništvo|društvenom vlasništvu]] na području SFRJ u procesu [[postkomunizamRestauracija kapitalizma|postkomunističkorestauracije kapitalizma]] doba(prvobitna čestoakumulacija kapitala) navodi kao primjer organizirane (najčešće legalizirane) pljačke velikih razmjera uz pomoć režima u cilju uspostave kapitalističke klase. Često se naziva i "privatizacijskom pljačkom".
[[Kazneno pravo|Krivično zakonodavstvo]] bivše SFRJ je "pljačku" poznavalo kao specifično [[krivično djelo]] isključivo u smislu razmjera otuđene imovine.
