Derviš Korkut – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 1:
{{replace|{{Infookvir političar
|ime = Derviš Korkut
|slika =
Red 10:
 
|položaj = [[Travnik|travnički muftija]]
|mandat_start = 1929.
|mandat_kraj = 1930.
|podpredsjednik =
Red 17:
|premijer =
|predsjednik =
|prethodnik = Mustafa Sakib ef. Korkut
|nasljednik = Nusret ef. Abdibegović
 
|čin2 =
Red 46:
|zanimanje = [[teolog]], bibliotekar, [[orijentalistika|orijentalista]]
|fusnote =
}}|1929 – 1930.|1929–1930.}}
}}
 
'''Derviš''' ef. '''Korkut''' ([[Travnik]], [[5. maj]] [[1888.]] [[Sarajevo]], [[28. avgust]] [[1969.]]), bio je [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]] teolog, bibliotekar, orijentalista i [[Travnik|travnički]] [[muftija]] [[Albanci|albanskog]] porijekla. Bio je jedan je od čelnika Odbora narodnog spasa, koji je uspio spasiti [[Sarajevska Hagada|Sarajevsku hagadu]] tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Brat je [[Besim Korkut|Besimu Korkutu]].
 
== Životopis ==
Red 57:
Od jula 1916. do januara 1921. godine radio je kao vjeroučitelj u Muškoj učiteljskoj školi u [[Derventa|Derventi]], nakon čega je neko vrijeme bio ekonom-prefekt Okružne medrese u Sarajevu. Kao načelnik u muslimanskom odjeljenju Ministarstva vjera u [[Beograd]]u radio je od 1921. do 1923. godine, kada je bio primoran dati otkaz zbog pritiska pripadnika [[Narodna radikalna stranka|Narodne radikalne stranke]]. Od septembra 1923. do oktobra 1925. godine bio je sekretar [[Jugoslavenska muslimanska organizacija|Jugoslavenske muslimanske narodne organizacije]], okupljene oko Ibrahima Maglajlića. Od 1927. godine do postavljanja za travničkog muftiju u septembru 1929. godine, radio je kao kustos [[Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine|Zemaljskog muzeja BiH]] u Sarajevu. Zakonom o Islamskoj vjerskoj zajednici ukinuti su [[Travnik|travničko]] i [[Bihać|bihaćko]] muftijstvo, čime Korkut prestaje obavljati funkciju muftije. Do 1937. godine radio je kao kustos [[Cetinje|cetinjskog]] muzeja i u Vrhovnom starješinstvu [[Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini|Islamske zajednice u BiH]].<ref name=TR>{{cite web |url=https://travnicki.info/dervis-efendija-korkut/ |title=Derviš Efendija Korkut |website=travnicki.info}}</ref>
 
Od 1937. do 1944. godine ponovo je radio kao kustos Zemaljskog muzeja. Godine 1940. oženio se Servet Ljužom, [[Albanci|Albankom]] iz [[Kosovska Mitrovica|Kosovske Mitrovice]]. Tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] uspio je sakriti Sarajevsku hagadu od kradljivaca iz [[Treći Reich|Trećeg Rajha]]. Takođe, spasio je djevojku Miru Papo, čiji su roditelji odvedeni u [[logor]]. Naime, porodica Korkut je Miru primila u svoj dom, obukla je kao [[islam|muslimanku]], nazvala je Amira i rekla joj da je Albanka koju su poslali njeni rođaci iz Kosovske Mitrovice da im pomaže u kući. Mira je tako preživjela, a kasnije se priključila [[jugoslovenski partizani|partizanima]].<ref name="aa.com pola vijeka">{{cite web|url=https://www.aa.com.tr/ba/kultura-i-umjetnost/pola-vijeka-od-smrti-dervi%C5%A1a-korkuta-spasilac-hagade-i-pravednik-me%C4%91u-narodima/1611902|title=
Pola vijeka od smrti Derviša Korkuta: Spasilac Hagade i Pravednik među narodima|website=aa.com.tr|date=2017-08-05 |accessdate=2020-12-30}}</ref> Zbog ovog čina je sa suprugom 1999. godine proglašen ''Pravednikom među narodima''.
 
Objavljivao je tekstove o manjinama u Bosni, [[Albanci]]ma i [[Jevreji|Jevrejima]].<ref>{{cite web |url=https://www.radiosarajevo.ba/metromahala/lica/dervis-korkut-musliman-koji-je-spasio-hagadu/203642 |title=Derviš Korkut: Musliman koji je spasio Hagadu |website=radiosarajevo.ba |accessdate=2017-09-24 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20170501001120/http://www.radiosarajevo.ba/metromahala/lica/dervis-korkut-musliman-koji-je-spasio-hagadu/203642 |archivedate=2017-05-01 |url-status=dead }}</ref> Pisao je sljedeće listove: ''La Tribune des Peuples'', ''L'AbstinencAbstinence'', ''[[Gajret]]'', ''[[Pravda (novine)|Pravda]]'', ''Iršada'', ''Večernja pošta'', ''Glasnik Saveza trezvene mladosti'', ''Glasnik Zemaljskog muzeja'', ''Narodna starina'', cetinjski ''Zapisi'', ''Novi behar'' i dr. U radovima se uglavnom bavio periodom [[Osmansko Carstvo|osmanske]] vladavine. Bavio se i filologijom, posebnonaročito prikupljanjem [[turcizam|turcizama]]. Od 1933. do 1936. godine bio je urednik publikacije ''Glasnik IVZ''.
 
Uz brata [[Besim Korkut|Besima]] bio je jedan od potpisnika [[Sarajevska rezolucija|Sarajevske rezolucije]], kojom se osuđuju zločini nad [[Srbi]]ma i [[Jevreji|Jevrejima]]. Dao je doprinos stručnom elaboratu u kojem se tvrdi da su [[Romi]] „arijevci” te da su tzv. „bijeli Cigani” sastavni dio [[Bošnjaci|bošnjačkog]] naroda, zbog čega je Ministarstvo unutarnjih poslova [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] (NDH) avgusta 1941. godine naredilo obustavljanje progona Roma.<ref name=TR/> I pored toga, poslije rata je u namještenom suđenju proglašen za „saradnika okupatora”. U septembru 1947. godine počelo je suđenje muslimanskim [[alim]]ima i intelektualcima, na čelu sa [[Kasim Dobrača|Kasimom Dobračom]], a među njima je bio i Derviš Korkut. U optužnici stoji da su se, uz Dobraču i Korkuta, Kasim Turković, Jusuf Tanović i [[Mehmed Handžić]] „stavili tokom okupacije u službu fašističke Njemačke” i da su nakon rata formirali ilegalnu organizaciju. Korkut je osuđen na osam godina zatvora.<ref name="aa.com pola vijeka"/> Odležao je šest godina u [[KPD Zenica|zatvoru]] u [[Zenica|Zenici]]. Od puštanja na slobodu do kraja života radio je kao kustos Muzeja grada Sarajeva.
 
Preminuo je u Sarajevu, 28. avgusta 1969. godine. Imao je troje djece, sina Muniba i kćerke Abidu i Lamiju.
 
== Spašavanje Hagade ==
Kako poslije rata nikada nije pričao o spašavanju Hagade, postoji nekoliko priča o Korkutovom spašavanju Hagade. Ono što se sigurno zna jeste da je Hagada početkom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] bila u Zemaljskom muzeju, gdje je u to vrijeme Korkut bio kustos i glavni bibliotekar. Kod njega, kao glavnog bibliotekara, nalazili su se reversi za Hagadu do kraja 1943. godine, kada ju je on, prema jednoj od priča,navodno predao novoimenovanom direktoru Vejsilu Čurčiću, nakon čega je Hagada pohranjena u sef Narodne banke, a u avgustu 1945. godine ponovo vraćena u Zemaljski muzej.
 
Druga pričaMoguće je i da ju je Korkut izmjestio iz zgrade Zemaljskog muzeja i prebacio negdje izvan Sarajeva. Pri tome, postoji i treća mogućnost; to je zapravo da je Hagada ostala u Zemaljskom muzeju, ali da je bila smještena negdje gdje je niko nije mogao naći.
 
Nova vlast već u maju 1945. godine hvali upravu i ljude koji su radili u Zemaljskom muzeju za njihov doprinos u spašavanju kulturnog blaga. U sarajevskom listu ''[[Oslobođenje (list)|Oslobođenje]]'' je tada objavljen i članak u kojem je iznesena priča o tome, a novinari su u posebno istaknutom pasusu naveli kako je istaknut doprinos u spašavanju predmeta u biblioteci Zemaljskog muzeja dao glavni bibliotekar. Nije navedeno ime, ali je bilo poznato da je riječ o Dervišu Korkutu.<ref name="aa.com pola vijeka"/>