|
[[Datoteka:Nugent.jpg|mini|Grof ''Laval Nugent'' na [[litografija|litografiji]] iz [[1848]].]]
Grof '''Laval Nugent''' od Westmeatha ([[Ballynacor]], [[3. studenog11.|3. XI.]] [[1777.|1777]]. - [[Bosiljevo]], [[22. kolovoza8.|22. VIII.]] [[1862.|1862]].), profesionalni vojnik - [[feldmaršal]], [[Vitez_(titula)|vitez]] reda Zlatnog Runa, komandant reda [[Marija_Terezija|Marije Terezije]] i rimski princ.
== Obitelj Nugent ==
MnogoObitelj nejasnoćaNugent je vezanobila stara [[irska]] plemićka obitelj s područja Westmeatha i Riverstowna. Nejasnoće su vezane za sam izgovor prezimena. Naime, u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velikoj Britaniji]] i [[Irska|Irskoj]] izgovara se Njudžent, u [[Austrija|Austriji]] Nugent dok je u Hrvatskoj uobičajen pojednostavljeni [[francuski]] izgovor NižanNižàn (na kojem je i grof Laval Nugent inzistirao). U narodu su tu inačicu često iskrivljavali pa se u [[Kastav|Kastavštini ]] izgovaralo NužanNužàn. ▼Obitelj Nugent je bila stara [[irska]] plemićka obitelj s područja Westmeatha i Riverstowna.
▲Mnogo nejasnoća je vezano za sam izgovor prezimena. Naime, u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velikoj Britaniji]] i [[Irska|Irskoj]] izgovara se Njudžent, u [[Austrija|Austriji]] Nugent dok je u Hrvatskoj uobičajen pojednostavljeni [[francuski]] izgovor Nižan (na kojem je i grof Laval Nugent inzistirao). U narodu su tu inačicu često iskrivljavali pa se u Kastavštini izgovaralo Nužan.
== ŽivotopisŽivot ==
=== Mladost i vojni počeci ===
Laval Nugent rođen je 3. XI. [[1777.]] u [[Ballynacor]]<nowiki/>u, u [[Irska|Irskoj]], kao sin grofa Michaela Antona Nugenta. Vojnu karijeru započinje [[1793.]] u [[Austrija|austrijskoj]] vojsci kao kadet u inženjerskom korpusu. Zbog svojih zasluga ubrzo su uslijedila unapređenja u poručnika, natporučnika, satnikamajora inženjeraca. U bojnikamajora je unaprijeđenunapređen 1. lipnjaVI. [[1800.]] godine, a [[1801.]] odlikovan je viteškim križem reda [[Marija Terezija|Marije Terezije]] zbog osobitog isticanja u bitcibici pokraj Santa Crocea. Od [[1807.]] do [[1809.]] slijedila su promaknućanapredovanja u pukovnika, načelnika glavnog stožeraštaba nadvojvode Johanna do generalbojnikageneralmajora. Kratko vrijeme bavio se diplomacijom, a u [[Austrija|austrijsku]] vojnu službu vratio se [[1813.]] godine. Iako vojno vijeće nije odobrilo njegov prijedlog, Laval na svoju ruku kreće prema Hrvatskoj u nakaninamjeri da odvoji francuske postrojbetrupe u [[Dalmacija|Dalmaciji]] i poveže se s [[Ujedinjeno Kraljevstvo|engleskom flotom]]. Uspio je srušiti francusku vlast u Hrvatskoj te bez borbe ući u [[Rijeka (grad)|Rijeku]] 27. kolovozaVIII. [[1813.]] godine. Nastavlja pohode prema [[Trst|Trstu]] i [[Venecija|Veneciji]]. Čin [[feldmaršal|feldmaršala]] lajtnanta dobio je 30. travnjaIV. [[1815.]] godine nakon uspješnih borbi protiv [[Napulj|napuljskog]] vladara Murata. U [[Rim|Rimu]] je uspostavio vlast te tako omogućio povratak [[papa|pape]] Pia VII. koji mu je u znak zahvalnosti dodijelio titulu rimskog princa. ▼
Laval Nugent rođen je 3. studenog [[1777.]] u Ballynacoru, u [[Irska|Irskoj]], kao sin grofa Michaela Antona Nugenta.
▲Vojnu karijeru započinje [[1793.]] u [[Austrija|austrijskoj]] vojsci kao kadet u inženjerskom korpusu. Zbog svojih zasluga ubrzo su uslijedila unapređenja u poručnika, natporučnika, satnika inženjeraca. U bojnika je unaprijeđen 1. lipnja [[1800.]] godine, a [[1801.]] odlikovan je viteškim križem reda [[Marija Terezija|Marije Terezije]] zbog osobitog isticanja u bitci pokraj Santa Crocea. Od [[1807.]] do [[1809.]] slijedila su promaknuća u pukovnika, načelnika glavnog stožera nadvojvode Johanna do generalbojnika. Kratko vrijeme bavio se diplomacijom, a u [[Austrija|austrijsku]] vojnu službu vratio se [[1813.]] godine. Iako vojno vijeće nije odobrilo njegov prijedlog, Laval na svoju ruku kreće prema Hrvatskoj u nakani da odvoji francuske postrojbe u [[Dalmacija|Dalmaciji]] i poveže se s [[Ujedinjeno Kraljevstvo|engleskom flotom]]. Uspio je srušiti francusku vlast u Hrvatskoj te bez borbe ući u [[Rijeka|Rijeku]] 27. kolovoza [[1813.]] godine. Nastavlja pohode prema [[Trst|Trstu]] i [[Venecija|Veneciji]]. Čin [[feldmaršal|feldmaršala]] lajtnanta dobio je 30. travnja [[1815.]] godine nakon uspješnih borbi protiv [[Napulj|napuljskog]] vladara Murata. U [[Rim|Rimu]] je uspostavio vlast te tako omogućio povratak [[papa|pape]] Pia VII. koji mu je u znak zahvalnosti dodijelio titulu rimskog princa.
=== Veze s Frankopanima ===
Ženidbom s Giovannom Riario – Sforza (1815.) ušao je u drevnu obitelj Sforza, koja je imala neke daljnje rodbinske veze s [[Frankopani|Frankopanima]], što je značajno utjecalo na njegovo daljnje djelovanje i opsjednutost poviješću. Istupio je iz [[Austrija|austrijske]] službe i postao vrhovni zapovjednik napuljske vojske (1817-1820.), a njegova preokupacija postaju arheološka istraživanja i iskapanja. Povratkom u [[Austrija|austrijsku]] službu 1. apri.a [[1820.]] godine preuzeo je vođenje trupa u [[Vicenza|Vicenzi]]. U to doba kupio je stari [[Frankopani|frankopanski]] grad [[Bosiljevo]] i na taj način se intimno veže za [[Hrvatska|Hrvatsku]]. 27. II. [[1822.]] godine postaje [[Rijeka|riječki]] [[patricij]]. U svojim pismima [[Andrija Ljudevit Adamić|Andreji Ljudevitu Adamiću]] [[1824.]] zahvaljuje za «nabavku kaštela» - srednjovjekovne utvrde [[Trsat|Trsata]], koju će pretvoriti u muzej, a kasnije u [[mauzolej]] te će na taj način zauzeti istaknuto mjesto u povijesti obitelji Nugent. U listopadu iste godine postaje članom [[Hrvatski Sabor|hrvatskog sabora]]. Sve više se veže za ove prostore pa osim [[Bosiljevo|Bosiljeva]] i [[Trsat]]a kupuje imanje u [[Stelnik|Stelniku]] (na cesti između Rijeke i Karlovca), [[Kaštel]] i [[Lović]] (na cesti između Karlovca i Vodostaja) te [[Frankopani|frankopanske]] dvorce [[Stari grad Dubovac]] i [[Stara Sušica|Sušicu]]. Neki smatraju da su navodne rodbinske veze Lavalove supruge s [[Frankopani|Frankopanima]], iako vrlo daleke, bitno utjecale na njegov odnos i fascinaciju njihovom ostavštinom.
Povratkom u [[Austrija|austrijsku]] službu 1. travnja [[1820.]] godine preuzeo je vođenje trupa u [[Vicenza|Vicenzi]]. U to doba kupio je stari [[Frankopani|frankopanski]] grad [[Bosiljevo]] i na taj način se intimno veže za [[Hrvatska|Hrvatsku]].
27. veljače [[1822.]] godine postaje [[Rijeka|riječki]] [[patricij]].
U svojim pismima Andriji Ljudevitu Adamiću [[1824.]] zahvaljuje za «nabavku kaštela» - srednjovjekovne utvrde [[Trsat|Trsata]], koju će pretvoriti u muzej, a kasnije u [[mauzolej]] te će na taj način zauzeti istaknuto mjesto u povijesti obitelji Nugent. U listopadu iste godine postaje članom [[Hrvatski Sabor|hrvatskog sabora]]. Sve više se veže za ove prostore pa osim [[Bosiljevo|Bosiljeva]] i [[Trsat]]a kupuje imanje u [[Stelnik|Stelniku]] (na cesti između Rijeke i Karlovca), [[Kaštel]] i [[Lović]] (na cesti između Karlovca i Vodostaja) te [[Frankopani|frankopanske]] dvorce [[Stari grad Dubovac]] i [[Stara Sušica|Sušicu]].
Neki smatraju da su rodbinske veze Lavalove supruge s [[Frankopani|Frankopanima]], iako vrlo daleke, bitno utjecale na njegov odnos i fascinaciju njihovom ostavštinom.
=== Ilirski pokret ===
Godine [[1840.]] stupio je na dužnost vojnog zapovjednika Hrvatske. U to vrijeme u Hrvatskoj se rasplamsava [[hrvatski nacionalninarodni preporod ]] – [[ilirski pokret]]. Nugent se od samog početka pokreta izjasnio za hrvatsku narodnost, a zatim za ilirizam. Nije bio zadovoljan samo članstvom u pokretu već je želio da ilirizam postane stranka koja će vladati Hrvatskom. Bio je najmoćniji plemić u Ilirskom preporodu, vrhovni hrvatski vojnički zapovjednik, zapovjednik [[Vojna krajina|Krajine]] i zaštitnik [[Ljudevit Gaj|Ljudevita Gaja]]. Njegov angažman u hrvatskom narodnom preporodu nalazi uporište u snu o nikad ostvarenoj "frankopanskoj državi". Laval je, kao središnja ličnost ilirizma i stvarna politička snaga, vrlo elegantno uklonjen iz Hrvatske postavljanjem za vojnog zapovjednika unutrašnje [[Austrija|Austrije]] i [[Tirol]]a. ▼
Godine [[1840.]] stupio je na dužnost vojnog zapovjednika Hrvatske.
▲U to vrijeme u Hrvatskoj se rasplamsava [[hrvatski nacionalni preporod]] – [[ilirski pokret]]. Nugent se od samog početka pokreta izjasnio za hrvatsku narodnost, a zatim za ilirizam. Nije bio zadovoljan samo članstvom u pokretu već je želio da ilirizam postane stranka koja će vladati Hrvatskom. Bio je najmoćniji plemić u Ilirskom preporodu, vrhovni hrvatski vojnički zapovjednik, zapovjednik [[Vojna krajina|Krajine]] i zaštitnik [[Ljudevit Gaj|Ljudevita Gaja]]. Njegov angažman u hrvatskom narodnom preporodu nalazi uporište u snu o nikad ostvarenoj "frankopanskoj državi".
Laval je, kao središnja ličnost ilirizma i stvarna politička snaga, vrlo elegantno uklonjen iz Hrvatske postavljanjem za vojnog zapovjednika unutrašnje [[Austrija|Austrije]] i [[Tirol]]a.
=== Povratak u Hrvatsku ===
U velikim revolucionarnim događajima [[1848.]]/[[1849.]] umirovljeni Laval naglo se vraća u središte revolucionarnih zbivanja i nastoji očuvati poljuljanu [[Habsburška Monarhija|Habsburšku monarhiju]]. Na nagovor [[Ljudevit Gaj|Ljudevita Gaja]], a uz posredovanje nadvojvode Johanna postavlja glinskog pukovnika [[Josip Jelačić|Josipa Jelačića]] za [[ban|hrvatskog bana]]. U ratu s [[Mađarska|Mađarskom]], koji je započeo 11. rujna [[1848.]], držao se relativno suzdržano, ali je zato odigrao veliku ulogu u vojnim operacijama kao treći vojnik [[Habsburška monarhija|monarhije]]. Rat završava 13. kolovozaVIII. [[1849]]. uz presudnu pomoć [[Rusija|ruskih]] postrojbijedinica, a već 29. srpnjaVII. [[1849.]] bila je obavljena promocija časnikaoficira monarhije gdje su Komandirski križ reda [[Marija Terezija|Marije Terezije]], drugi orden po važnosti u [[Habsburška monarhija|monarhiji]], dobili [[feldmaršal]] grof Laval Nugent i general topništvapandura grof [[Josip Jelačić]] kao najznačajnije osobe za održanje [[Habsburg]]a na vlasti, odmah iza nadvojvode Johanna, feldmaršala grofa [[Josef Radetzky|Radetzkyog]] i feldmaršala kneza Windischgrätza koje su dobili najveće odlikovanje; Grofovski križ reda [[Marija Terezija|Marije Terezije]].
=== Posljednje godine ===
Grof Laval Nugent je pokušao natjerati dvor da za glavnu austrijsku vojnu luku izabere [[Rijeka (grad)|Rijeku]], i time Hrvatskoj i Rijeci donese velika ulaganja [[Habsburška monarhija|monarhije]], ali i novu vojnu snagu. Sve što je grof Laval predlagao da se napravi u Rijeci, učinjeno je u [[Pula|Puli]] što je omogučilo Rijeci mnogo važniji trgovački razvoj. Kao dobrovoljac je sudjelovao [[1859.]] godine u bitci pokraj Solferina, kad je katastrofalno poražena austrijska vojska.
Kao dobrovoljac je sudjelovao [[1859.]] godine u bitci pokraj Solferina, kad je katastrofalno poražena austrijska vojska.
Grof Laval Nugent umro je u [[Bosiljevo|Bosiljevu]] 22. kolovozaVIII. [[1862.]] godine. Iz tog dvorca prebačen je u sarkofag u grobnici „MIR JUNAKA“ na Trsatu, do sarkofaga svoje žene, i tu je počivao gotovo cijelo stoljeće.
Prilikom "restauracije" [[Trsat|trsatske]] gradine 1960., sedam obiteljskih grobnica pretvorenosarkofaga je prenijeto u zahodepark iispred pomoćnekaštela prostorije restorana.i Nakonnakon eshumacije, kosti su stavljene u vrećice i sahranjene u zajedničku grobnicu na groblju [[Trsat|Trsat]], iako neki smatraju da se kosti danas nalaze u [[London]]u. ▼=== Remećenje vječnog mira ===
▲Prilikom "restauracije" [[Trsat|trsatske]] gradine 1960., sedam obiteljskih grobnica pretvoreno je u zahode i pomoćne prostorije restorana. Nakon eshumacije, kosti su stavljene u vrećice i sahranjene u zajedničku grobnicu na groblju [[Trsat|Trsat]], iako neki smatraju da se kosti danas nalaze u [[London]]u.
== Museum Nugent - Trsat ==
Grof Laval Nugent je uz restauraciju srednjovjekovnog [[trsat]]skog kaštela 1837., koja je bila prva takve vrste u Hrvatskoj, na toj lokaciji namjeravaoje utemeljitiutemeljio muzej u želji za spajanjem svojih najvećih strasti (umjetnost, obiteljsko naslijeđe i ponos zbog dubokih korijena te fascinacija [[Frankopani]]ma). Museum Nugent trebao je objedinjavati [[mauzolej]] obitelji Nugent te veliku umjetničku zbirku koju je Laval namjeravao sakupiti iz obiteljskih izvora te kupovinom frankopanskih umjetnina. Ideja se počela realizirati službenim utemeljenjem Museuma Nugenta [[1843.]] godineg. - prvog muzeja u Hrvatskoj. Zbirka je uključivala dvadesetak [[antika|antičkih]] skulptura i 1500 starogrčkih vaza (iskopano u okolici [[Napulj]]a na Lavalovu inicijativu; danas se nalaze u Arheološkom[[Arheološki muzeju Hrvatskemuzej u [[Zagreb|Zagrebu|Arheološkom muzeju]] u Zagrebu), tridesetak antičkih poprsja, numizmatičku zbirku, brončane skulpture, renesansni i barokni namještaj, zbirku dokumenata, zbirku grafika osoba koje su bile u izravnoj vezi sa obitelji Nugent, zasebnu zbirku frankopanskih predmeta (namještaj, dokumenti, oružje, niz portreta članova obitelji) te više od 200 slika preuzetih iz zbirki obitelji d'Este (Ferrara, Modena) i Foscari (Venecija).
S ovom zbirkom na Trsatu Rijeka[[Sušak]] je moglamogao postati kulturni centar europskogevropskog značaja. Ekonomskim padom obitelji krajem stoljeća zbirka seje završila u rasulaZagrebu, a u Rijeci su tek ostale krhotine romantičarskog zanosa jedne od najvećih ličnosti hrvatske povijesti.
Ono što je i ostalo od zbirke u Hrvatskoj, danas se nalazi u Arheološkom muzeju u Zagrebu. O važnosti zbirke govori i povjesničar Ferdo Šišić koji je prenos 86 sanduka umjetnina iz Nugentova muzeja na [[Trsat|Trsatu]] u zagrebački Hrvatski narodni muzej (danas Arheološki muzej) [[1894.]] godine oduševljeno pozdravio riječima: "Ova je stečevina osobito digla cijenu našem muzeju, jer je sada, po svoj prilici, iza Bečkog, prvi muzej u Monarhiji obzirom na kiparske radnje." Na žalost, to bogatstvo nikada nije utjecalo na kulturni život Sušaka, što je u prvom redu bila posljedica zatvorenosti obitelji Nugent.
Ono što je i ostalo od zbirke u Hrvatskoj, danas se nalazi u Arheološkom muzeju u Zagrebu i u [[Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja|Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja]]
O važnosti zbirke govori i povjesničar Ferdo Šišić koji je prijenos 86 sanduka umjetnina iz Nugentova muzeja na [[Trsat|Trsatu]] u zagrebački Hrvatski narodni muzej (danas Arheološki muzej) [[1894.]] godine oduševljeno pozdravio riječima:
"Ova je stečevina osobito digla cijenu našem muzeju, jer je sada, po svoj prilici, iza Bečkog, prvi muzej u Monarhiji obzirom na kiparske radnje."
Na žalost, to bogatstvo nikada nije utjecalo na kulturni život Rijeke, što je u prvom redu bila posljedica zatvorenosti obitelji Nugent.
Iz svega navedenog evidentno je da je Trsat bio prvi muzej u Hrvatskoj (Narodni muzej u Zagrebu, danas Arheološki muzej, službeno počinje s radom 1846. godine), i da je bio muzej u današnjem smislu riječi, jer je uz izloženu postavu pozornost bila posvećena restauratorskoj djelatnosti (Paronuzzi je restaurirao Trsat) odnosno evidenciji i obradi spomenika i dokumenata, a to je klasična zadaća kustosa (Mijat Sabljar).
== Posjedi ==
* [[Trsat]]ska gradina, danas u posjedu [[Rijeka (grad)|Grada Rijeke]]
* Grad [[Bosiljevo]], dvorac je danas vlasništvuu g.privatnim rukama Bežaneca
* Dvorac Sušica, danas [[Stara Sušica]] - u posjedu Grada Rijeke, koristi ga Dom Mladih
* Imanje u Stelniku (na cesti između Rijeke i Karlovca)
* Kaštel
| 