Želeći maksimalno iskoristiti politički efekt Operacije Oluja na stanovnike Hrvatske, njen predsjednik RH [[Franjo Tuđman]] je odlučio raspisati lokalne i parlamentarne izbore iako je prošlo tri a ne četiri godine od posljednjih izbora. Nešto prije samih izbora donesen je zakon kojim se proširuju granice grada Zagreba, kako bi zajedno sa samim gradom (gdje prije svega žive simpatizeri opozicije koji su doseljeni nakon 1945. godine) glasala i okolna sela koja simpatiziraju [[Hrvatska demokratska zajednica|HDZ]].
Izbori za Zagrebačku skupštinu na kraju su održani 29. oktobra 1995. godine i bez obzira na sve dodatne faktore koji su pogodovali HDZ-u i Franji Tuđmanu, većinu u skupštini osvojile su opozicijske stranke ([[Socijaldemokratska partija Hrvatske|SDP]], [[Hrvatska socijalno-liberalna stranka|HSLS]]). Po tadašnjem hrvatskom zakonu skupština je bila dužna izglasati gradonačelnika, nakon čega bi ga predsjednik Republike Hrvatske [[FranjoRH Tuđman]] potvrdio, ali u ovom slučaju on je to odbio. Tokom 18 mjeseci dolazi do takozvane Zagrebačke krize jer je Franjo Tuđman odbio da prihvati da su vlast u Zagrebu osvojile stranke koje su opozicija u državi i odbio je da potvrdi sveukupno četiri izabrana gradonačelnika. Istovremeno s tim odbijanjem prihvatanja demokratskih izbornih rezultata, hrvatska vlada donijela je odluku o ukidanju Radija 101 koji je bio poznat zbog svojih negativnih kritika vladi, što je dovelo do masovnih demonstracija u Zagrebu i povlačenja odluke o ukidanju radija.
Kriza je riješena novim izborima 1997. godine na kojima je Tuđmanov HDZ osvojio 24 od 50 mjesta u skupštini i potom uspio da pridobije dva pripadnika [[Hrvatska seljačka stranka|HSS-a]] u svoje redove, dobivši tako većinu u gradskoj skupštini i izabravši [[Marina Matulović-Dropulić|Marinu Matulović-Dropulić]] za gradonačelnicu, koja je drugi put dobila tu dužnost.
