'''Panetije''' ({{lang-grc|Παναίτιος}}, ''PaneitiosPanaitios'', {{lang-lat|Panaetius}}, oko 185 – oko 110. pne. BC){{sfn|Dorandi|1999|pp=41–42}} s [[Rodos]]a bio je [[Stoicizam|stoički filozof]]. Bio je učenik [[Diogen iz Babilona|Diogena iz Babilona]] i [[Antipatar iz Tarsa|Antipatra iz Tarsa]] u [[Atena (polis)|Ateni]], prije nego što se preselio u [[Rim]], gdje je mnogo učinio na uvođenju i širenju stoičkih doktrina u rimskom društvom, zahvaljujući pokroviteljstvu [[Scipion Emilijan|Scipiona Emilijana]]. Nakon Scipionove smrti 129. godine pne., vratio se u stoičku školu u Ateni i bio njezin posljednji neosporni upravitelj ([[sholarh]]). S Panetijem je stoicizam postao mnogo eklektičniji. Njegovo najpoznatije djelo bilo je ''O dužnostima'' i poslužilo je [[Ciceron|Ciceronu]] kao glavni uzor za [[De officiis|njegovo vlastito djelo]] istog imena.
