Panetije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
Red 27:
==Djelo==
===''O dužnostima''===
Glavno Panetijevo djelo bilo je, bez sumnje, njegov spis ''O dužnostima'' ({{lang-grc|Περί του Καθήκοντοςκαθήκοντος}}, ''Peri tou Kathikodos''), sastavljen u tri knjige. U njemu je predložio da se prvo istraži što je moralno ili nemoralno; zatim, što je korisno ili nije korisno; i na kraju, kako treba odlučiti o očitom sukobu između moralnog i korisnog; jer, kao stoičar, on je ovaj sukob smatrao samo prividnim, a ne stvarnim. Ovu treću raspravu, koju je izričito obećao na kraju treće knjige, nije proveo;<ref>[[Ciceron]], ''[[Pisma Atiku]]'', XVI, 11; ''De officiis'', III, 2, 3; cf. I, 3; III, 7; II, 25.</ref> i čini se da je njegov učenik [[Posejdonije]] na samo površan i nesavršen način pružio ono što je na tom polju nedostajalo.<ref>[[Ciceron]], ''[[De officiis]]'', III, 2.</ref> [[Ciceron]] je napisao svoje vlastito djelo ''[[O dužnostima (Ciceron)|O dužnostima]]'' (''De officiis'') namjerno oponašajući Panetija,<ref>[[Ciceron]], ''De officiis'', II, 17; III, 2; I, 2; ''Pisma Atiku'', XVI, 11.</ref> te je izjavio da u trećem dijelu teme nije slijedio Posejdonija, već je umjesto toga u tom dijelu neovisno dovršio ono što je Panaetius ostavio netaknutim.<ref>[[Ciceron]], ''De officiis'', III, 7.</ref> Uz neka manja odstupanja, na koja sam Ciceron skreće pozornost, kao, na primjer, definicija moralnih obaveza,<ref>[[Ciceron]], ''De officiis'', I, 2.</ref> dovršenje nesavršene podjele na tri dijela,<ref>[[Ciceron]], ''De officiis'', I, 3; cf. II, 25.</ref> odbijanje nepotrebnih rasprava,<ref>[[Ciceron]], ''De officiis'', II, 5.</ref> mali dopunski dodaci,<ref>[[Ciceron]], ''De officiis'', II, 24, 25.</ref> u prve dvije knjige Ciceron je znanstveni sadržaj svog djela posudio od Panetija, bez ikakvih bitnih izmjena. Čini se da je Ciceron bio potaknut da slijedi Panetija, ne obazirući se na ranije pokušaje stoika da istraže filozofiju morala, ne samo uslijed superiornosti njegova djela u ostalim aspektima, već posebno uslijed napora koji su u njemu prevladavali da, ostavljajući po strani apstraktne istrage i paradoksalne definicije, pokaže kako se filozofija morala primjenjuje na život.<ref>[[Ciceron]], ''De officiis'', II, 10.</ref> Općenito govoreći, Panetije je, slijedeći [[Aristotel|Aristotela]], [[Ksenokrat|Ksenokrata]], [[Teofrast|Teofrasta]], [[Dikearh|Dikearha]], a posebno [[Platon|Platona]], ublažio strogost ranijih stoika i, ne odustajući od njihovih temeljnih definicija, izmijenio ih je tako da se mogu primijeniti na vođenje života i zaodjenuo ih u ruho rječitosti.<ref>[[Ciceron]], ''De finibus'', IV, 28; ''[[Rasprave u Tuskulu]]'', I, 32; ''De legibus'', III, 6; cf. [[Plutarh]], ''De stoicorum repugnantiis''.</ref>
 
Da Ciceron nije reproducirao cjelokupni sadržaj triju Panetijevih knjiga, vidi se iz jednog fragmenta koji nije pronađen kod Cicerona, a sačuvao ga je [[Aulo Gelije]],<ref>[[Aulo Gelije]], ''Atičke noći'', XIII, 27.</ref> koji nas upoznaje s [[Retorika|retoričkim]] aspektima Panetijeve obrade svoje tema.