Gabriele D'Annunzio – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene oznake: vraćena izmjena vizualno uređivanje |
oznake: vraćena izmjena vizualno uređivanje |
||
Red 17:
'''Gabriele D'Annunzio''', rođen pod imenom '''Gaetano Rapagnetta D'Annunzio'''<ref>Puno ime i prezime njegova oca bilo je Francesco Paolo Rapagnetta D'Annunzio, jer je prezimenu s kojim se rodio dodao prezime svog ujaka Antonija D'Annunzija; v. A. Rapagnetta, ''La vera origine familiare e il vero cognome del poeta abruzzese Gabriele D'Annunzio'', Carabba, Lanciano, 1938, http://www.italialibri.net/autori/dannunzio.html, te http://www.istrianet.org/istria/history/1800-present/dannunzio/index.htm</ref> ([[Pescara]], [[12. III.]] [[1863.]] – [[Gardone Riviera]], [[1. 3.|1. III.]] [[1938.]]), talijanski pjesnik, dramaturg i političar. Jedan je od značajnijih članova [[iredentizam|iredentističkog]] pokreta te duhovni inspirator [[Benito Mussolini|Benita Mussolinija]].
==
[[Datoteka:PoscardFiume1921.jpg|230px|minijatura|desno|
Gabriele D'Annunzio je bio
U šesnaestoj godini mu je otac financirao objavu prve zbirke pjesama ''Primo vere''. Od tada gradi karijeru pisca koji se ističe svojim slobodoumnim i lascivnim stilom, kao i načinom života.<br />Prije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] boravi u [[Francuska|Francuskoj]] gdje surađuje s kompozitorom [[Claude Debussy|Claudeom Debussyjem]] na ''Muci svetog Sebastijana'' kojeg je smatrao osobnim svecom-zaštitnikom.
== Politika ==
D'Annunzija se često prikazuje kao preteču i idejnog začetnika talijanskog [[Fašizam|fašizma]]. Njegova vlastita otvorena politička gledišta koja su izronila prilikom okupacije [[Rijeka (grad)|Rijeke]], [[Kraljevica|Kraljevice]] i [[Krk|Krka]] te stvaranja [[Kvarnerska povelja|Ustava]] (''Carta del Carnaro'') [[Talijanska uprava za Kvarner|Talijanske uprave za Kvarner]] kojeg je izradio u suradnji s [[anarhosindikalizam|anarhosindikalistom]] [[Alceste de Ambris|Alcesteom de Ambrisom]]. De Ambris je pripremio političku mrežu kojoj je D'Annunzio pridao svoje pjesničke vještine.
De Ambris bijaše vođa skupine talijanskih pomoraca koji su podigli ustanak i stavili se u službu D'Annunzija sa svojim plovilima. Ustav je utemeljio korporativnu državu, sa devet korporacija koje su predstavljale različite privredne grane (radnici,poslodavci,stručnjaci) te desetu koja je trebala predstavljati "nadmoćna "ljudska bića (junake, pjesnike, proroke, nadljude). Carta je također proglasila
D'Annunzio je po nekim idejama začetnik prakse prisilnog zatvaranja političkih protivnika, korištenja [[ricinisuovo ulje|ricinusova ulja]] i sličnih metoda u svrhu ponižavanja, onemogućavanja te katkad i ubijanja. Takva praksa je postala uobičajeno sredstvo djelovanja [[crnokošuljaši|crnokošuljaša]].
Linija 42 ⟶ 39:
Predstavnici riječkih talijanskih iredentista nude pjesniku - vojniku Gabrielu D'Annunziju da zauzme [[Rijeka (grad)|Rijeku]] i da je pridruži [[Kraljevina Italija|Kraljevini Italiji]].
On pristaje i kreće na taj pohod sa
Dvoglavi orao na gradskom tornju bio je simbol Rijeke, ali je D'Annunzijeve vojnike previše podsjećao na omražene [[Habsburgovci|Habsburgovce]]. Stoga su, stigavši u grad, najprije odrezali jednu orlovu glavu i zamijenili riječku zastavu s talijanskom.<br />[[Guvernerova palača u Rijeci|Guvernerova palača]] postaje D'Annunzijeva rezidencija, a s njenog balkona drži brojne govore. U tim govorima Rijeka je mučenički grad - città olocausta - žrtva međunarodne politike koja ne dopušta talijasnkom narodu da se sjedini u jednoj državi.<br />Svojim govorima D'Annunzio opčinjava mase. Zaslužan je za oživljavanje rimskog vojnog pozdrava s uzdignutom rukom kojem dodaje poklič '''''eia, eia, eia, alalà.''''' Oživljava i druge rimske simbole i stavlja ih u službu talijanskog [[Nacionalizam|nacionalizma]] i [[Iredentizam|iredentizma]].<br />Dana [[12. 11.|12. XI.]] [[1920.]] [[Kraljevina SHS]] i [[Kraljevina Italija]] potpisuju [[Rapallski ugovor|Rappalski ugovor]], ali D'Annunzio ga ne prihvaća i talijanska Vlada želi protjerati D'Annunzijeve legionare silom.<br />
[[24.
Kako bi se osigurali od napada francuskih jedinica stacioniranih na [[Sušak|Sušaku]], legionari su na sam [[Badnjak]] noću digli u zrak mostove na [[Rječina|Rječini]]. <br />Brod Kraljevine Italije ''Andrea Doria'' ispalio je nekoliko projektila prema Guvernerovoj palači pri čemu je D'Annunzio bio lakše ranjen. Međusobno ubijanje talijanskih vojnika trajalo je 5 dana. Poginula su 22 ardita, 18 talijanskih redovnih vojnika i 5 civila. Ovaj je događaj u povijest ušao pod imenom ''Natale di Sangue'' ([[Krvavi Božić]]).<br />D'Annunzijevi legionari započinju s povlačenjem iz Rijeke [[5. januara]] [[1921.]], a sam pjesnik-vojnik napušta avionom grad 13 dana kasnije.▼
▲[[24. prosinca]] ujutro talijanske regularne vojne jedinice napadaju D'Annunzijeve legionare na [[Kantrida|Kantridi]].
▲Brod Kraljevine Italije ''Andrea Doria'' ispalio je nekoliko projektila prema Guvernerovoj palači pri čemu je D'Annunzio bio lakše ranjen. Međusobno ubijanje talijanskih vojnika trajalo je 5 dana. Poginula su 22 ardita, 18 talijanskih redovnih vojnika i 5 civila. Ovaj je događaj u povijest ušao pod imenom ''Natale di Sangue'' ([[Krvavi Božić]]).<br />
== Suparništvo s Mussollinijem ==
|