Aticizam – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: '''Aticizam''' ili '''atički stil''' (nazvan po poluotoku Atici, u Grčkoj, na kome se nalazi grad Atena) bio je retorički pok…
(nema razlike)

Verzija na datum 2 mart 2021 u 18:53

Aticizam ili atički stil (nazvan po poluotoku Atici, u Grčkoj, na kome se nalazi grad Atena) bio je retorički pokret koji je započeo u prvoj četvrtini 1. stoljeća pne. Taj se termin može odnositi i na formulacije i izraze tipične za ovaj pokret, za razliku od različitih suvremenih oblika grčkog koine dijalekta (kako književnih tako i pučkih), koji su se nastavili razvijati u posebnim smjerovima određenim uobičajenim grčkim izričajem u helenističko doba.

Aticizam je smatran povratkom klasičnom izričaju nakon onoga što je shvaćeno kao pretenciozan stil helenističke, sofističke retorike, pa su zagovornici tog stila pozivali na povratak starom izričaju atičkih govornika poput Demostena i Izokrata.

Iako je jednostavniji jezik aticima na kraju postao podjednako kićen i nategnut poput bombastičnih načina izričaja koje je nastojao zamijeniti, njegova je izvorna jednostavnost značila da je ostao općenito razumljiv u čitavom grčkom svijetu. To je pomoglo održavanju vitalnih kulturnih veza širom Sredozemlja i šire. Veliki pisci koje su naširoko oponašali, kao što je Lukijan, također su usvojili aticizam, tako da je taj stil preživio sve do renesanse, kada su ga preuzeli negrčki studenti bizantskih iseljenika. Renesansna nauka, osnova moderne nauke na zapadu, njegovala je snažne klasične i atičke poglede, nastavljajući prakticirati aticizam još četiri stoljeća.

Na svom vrhuncu ovaj je stil predstavljen u djelima retoričara i povjesničara Dionizija iz Halikarnasa i gramatičara poput Herodijana i Friniha Arabljanina u Aleksandriji. Taj je stil prevlađivao od 1. stoljeća pne., a snagom crkvene dogme kontrolirala je svu kasniju grčku kulturu, do te mjere da je živi oblik grčkoga jezika, koji je već tada započeo proces transformacije u novogrčki, bio prilično pomračen i samo je povremeno nalazio izraz, uglavnom u privatnim dokumentima i u narodnoj književnosti.

S druge strani, bilo je pisaca poput Strabona, Plutarha i Josipa Flavija, koji su namjerno odbacili klasični grčki način izražavanja u korist uobičajenog oblika grčkog jezika.

Vidi još

Literatura

  • Herbermann, Charles, ed. (1913). Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company.
  • Wisse, Jakob. "Greeks, Romans, and the Rise of Atticism." In Nagy, Gregory (ed.). Greek Literature in the Roman Period and in Late Antiquity Greek Literature. London: Routledge, 2001. 65-82. (ISBN 978-0-415-93770-2)