Sandanski – razlika između verzija

{{Naselje (HR)

| lokacija_info ={{flagcountryZD+X/B|BUG}}

'''Sandanski''' ({{jez-bug[[Bugarski jezik|bugarski]] ''Сандански}};'') donekad 1948.se zvao '''Sveti Vrač''', {{jez-bug|Свети Врач}}) je [[grad]] u [[Pirinska Makedonija|Pirinskoj Makedoniji]], u jugozapadnom dijelu [[Bugarska|Bugarske]], u [[Oblast Blagoevgrad|Blagoevgradskoj oblasti]].

Grad se nalazi u dolini rijeke [[Struma|Strume]], s njezine lijeve strane, u zapadnom podnožju planine [[Pirin (planina)|Pirin]], nedaleko od grada [[Melnik]]a. Sandanski je drugi grad po veličini u Blagoevgradskoj oblasti i administrativni je centar Općineopćine Sandanski. Kroz grad teče rijeka [[Sandanska Bistrica]].

== Povijest ==

[[Datoteka:Bulgaria-Sandanski-03Sveti_Vrac.jpg|leftmini|thumblijevo|200px220px|SandanskiStara fotografija grada kad se zvao Sveti Vrač]]

[[DatotekaImage:Bulgaria-Sandanski-0203.jpg|left|thumb|200px|Sandanski]]

[[DatotekaImage:Bulgaria-Sandanski-0102.jpg|left|thumb|200px|Sandanski]]

Na teritoriju današnjega grada nalazilo se tračko naselje [[Medius]] (tj. mjesto između triju planina - [[Pirin (planina)|Pirina]], [[Ogražden]]a i [[Alibotuš]]a).{{činjenica|date=04. 2011.fact}} koje je niklo oko tamošnjih mineralnih izvora još u drugom tisućljeću prije naše ere. U antičko doba tu je živjelo pajonsko pleme [[Sinti]]. To je područje [[Kraljevina Makedonija (kraljevstvo)|AntičkojKraljevini Makedoniji]] priključio [[Filip II. Makedonski|Filip II.]], pa se pretpostavlja da je upravo on podigao i grad koji se tu nalazio pod imenom [[Partikopolis]] ( ili ''Parajkopolis''). Kasnije su ga [[Rimljani]] preimenovali u [[Dezudava]], a [[Slaveni]] koji su ga naselili nakon [[Bizant|Bizantinaca]]inaca nazvali su ga ''Sveti Vrač''. Do konca VI. stoljeća n.e., kada su ga razorila barbarska plemena, naselje je bilo jedan od prvih kršćanskih episkopskih centara na današnjem teritoriju [[Bugarska|Bugarske]].

U prošlosti je grad nosio i ime '''Sveti Vrač''' (vrač, tj. iscjeliteljiscjeljitelj), zbog ljekovitosti tamošnjih izvora i u čast dvojice braće, narodnih liječnika - Sv. Kuzme i Damjana, a današnje je ime dobio [[1947.]] godine u čast [[Jane Sandanski|Janeta Sandanskog]], [[Bugari|bugarskog]] revolucionara i vojvode [[VMRO|Unutarnje makedonsko-odrinskemakedonske revolucionarne organizacije]] u Serskom revolucionarnom okrugu.

Prema podacima iz [[Osmansko Carstvo|otomanskih]] registra [[1873.]] Sveti Vrač je selo sa 100 domaćinstava, 120 stanovnika [[Muslimani]] i 135 stanovnika [[Bugari]].<ref>„Македония и Одринско. Статистика на населението от 1873 г.“ Македонски научен институт, София, 1995, с. 140-141.</ref> Oko 1900. prema statistikama Vasila Kančova u Svetom Vraču je živilo 1110 ljudi, od kojih je - 600 [[Bugari|Bugara]]- [[Kršćanikršćana]], 360 [[Turci|Turaka]] i 150 [[Romi|Roma]].<ref>[http://www.promacedonia.org/vk/vk_2_18.htm Васил Кънчов. „Македония. Етнография и статистика“. София, 1900, с. 189.]</ref> 1905. godine u Sveti Vraču radi bugarska škola.<ref>D.M.Brancoff. "La Macédoine et sa Population Chrétienne". Paris, 1905, р.192-193.</ref>

Do [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] ([[1912]]. i [[1913]].) i trojne podjele [[Makedonija (regija)|Makedonije]] 1913. godine između Bugarske, [[Grčka|Grčke]] i [[Srbija|Srbije]], Pirinska je Makedonija u cijelosti ulazila u sastav Serskog sandžaka (okruga) i bila je podjeljena na 6 kaza (kotara): Nevrokopski, Razloški, Gornodžumajski, Melnički, Petrički i Demirhisarski. No podjelom Makedonije iz ranijega su Serskog sandžaka otpali grad [[Seres|Ser]] i cijeli Demirhisarski okrug koji su pripali Grčkoj, tako da je novom administrativnom podjelom Bugarske teritorij Pirinske Makedonije oformljen kao okrug sa sjedištem u [[Petrič]]u s 5 pripadajućih kotara. Melnički kotar je kasnije ukinut i uključen u novoformirani kotar Sveti Vrač, a dio Gornodžumajskog kotara organiziran je u zaseban Simitlijski kotar.

Narušavanje teritorijalne cjelovitosti Makedonije teško je pogodilo ekonomski život pirinskih gradova i sela. Sveti Vrač je tako dijelio sudbinu Gorne Džumaje (danas [[Blagoevgrad]]), Petriča, Nevrokopa (danas grad [[Goce Delčev (grad)|Goce Delčev]]) i [[Melnik]]a koji su ostali na bugarskoj strani, kao i sudbinu gradova [[Seres|Sera]], [[Drama, Grčka|Drame]] i [[Kavala|Kavale]] koji su se našli u Grčkoj; sva su ta mjesta bila osuđena na ekonomsko propadanje zbog naglog presijecanja njihovih živih i organskih gospodarskih veza. Isto važi i za granične gradovi, koji su bili uključenu u Srbiji. Doline rijeka [[Struma|Strume]] i [[Mesta|Meste]] bile su prirodni putevi koji su ranije slobodno vodili prema Kavali i [[Solun]]u, pa su pirinski gradovi dotad svoje sirovine i zanatske proizvode prodavali tamo, osobito u Seru, Drami i Kavali, a od njih dobivali kolonijalnu robu, pšenicu, južne plodove i industrijske proizvode. S Pirina se odvozila drvena građa u nizijske i primorske gradove, a iz Svetovračkog kotara, poznatog po razvijenom stočarstvu, plasirani su stočarski proizvodi. Poslje [[Balkanski ratovi|BalkansihBalkanskih ratova]] i poslje [[Prvi svjetski rat|PrvogPrvoga svjetskog rata]] u Sveti VračuVrač i u njegovojnjegovu blizinibližu dolazeokolicu dolazi mnogo BugareBugara - izbeglice iz [[Egejska Makedonija|Egejske Makedonije]].

* [[IlijaNadka ArgirovValčanova]]

* [[NadeždaPetar ZaharievaKaraangov]]

{{reflist|1izvori}}

== Literatura ==

* [[Dimitar Vlahov]]: “Kroz historiju makedonskog naroda”, Slavenski komitet Hrvatske, [[Zagreb]], [[1949]].

* [[Dimitar Mitrev]]: “Pirinska Makedonija i drugi istoriografski ogledi”, NIK Naša kniga, [[Skopje]], [[1970]].